Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Vreme je veliki učitelj. Njegova nezgodna strana je u tome što ubija svoje učenike.
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Ne govori o svom uspehu pred osobom koja nije uspela.
Jednu polovinu života čovek provede gubeći zdravlje, a drugu polovinu pokušavajući da ga vrati.
Znati da znaš ono što znaš i da ne znaš ono što ne znaš – eto najvećeg znanja!
Karakter nekog čoveka upoznaćeš tek kada ti postane pretpostavljeni.
Nesreća oblikuje čoveka i prisiljava ga da upozna samog sebe.
Dosad još nije bilo dobrog rata, a lošeg mira.
U vremenima kad su svi ljudi uplašeni i zbunjeni, ili uvređeni i oštećeni, zlo se lako prima i širi dalje.
Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore... Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima. Mučno bi bilo živjeti obeshrabren, treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv čovjeka.
Nekada davno živeo jedan čovek po imenu Čeng Šan. Uobražavao je da je jako mudar. S velikom mukom uštedeo je petnaest kilograma srebrnog novca. Bio je presrećan ali i strašno zabrinut, mislio je: "Moram odmah da sakrijem pare. Može se desiti da naiđe neki lopov i da ih ukrade. Šta bih onda?"
Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.
Nan-in, japanski učitelj zena u periodu Meiđi (1868-1912), primio je jednom jednog profesora univerziteta koji mu je došao da se raspita o zenu. Nan-in je poslužio čaj.
Jednom davno neki čovek u gradu Nebri napravio je sinu divnu tablu za igranje gebete. Izrezao ju je od maslinovog drveta, a kada je bila gotova, naučio je sina kako će da igra tu igru. Dečak je bio presrećan što je dobio tako divnu stvarčicu, i ujutru, kad je poveo stoku u dolinu na pašu, poneo je i svoju novu tablu. Nije više hteo da je ispušta iz ruku.
Francuska filmska ekipa živjela je nekoliko mjeseci sa udaljenim plemenom u Australiji i proučavala je njihov život. Jednog dana na red je došao i fudbal…. Učili su ih kako se igra lopta i snimali. Prvo su donijeli dva mala gola i stavili ih na odgovarajuća mjesta, njih su rasporedili u dvije ekipe po pet, jednima obukli crvene, a drugima bijele dresove…
I rastu deca, očiju dubokih,
i bezazlena porastu i mru,
i svi se ljudi kreću njinim putem.
Smiluj se i udeli gutljaj vode jutarnjim pticama,
pomisli uvek da one na to imaju više prava nego ljudi:
Nada postoji, zato ja postojim.
Bezbrojna osujećenja nisu me zastrašila.
Nečega ima što ne voli zid,
što čini da se smrznuto tlo pod njim izdigne,
i rasipa gornje kamenove na suncu;
i pravi pukotine da čak dvojica prođu uporedo.
Šta naprave lovci to je nešto drugo:
Žagor stade. Već sam usred bine.
O dovratak naslonjen: ja lovim
u odjeku nekom iz dubine
Šta će biti sa životom ovim.