Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Najbolji je lek za srdžbu - odlaganje.
Čovek je nesrećan onoliko koliko misli da to jeste.
Ako nestane pravde, šta su drugo onda kraljevstva nego velika razbojstva?
Za ljude nije bolje ako im se ostvari sve što žele.
Znam samo da ništa ne znam.
Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada.
Napredak je nemoguć bez promene i oni koji ne mogu da promene mišljenje ne mogu da promene ni bilo šta drugo.
U vremenima kad su svi ljudi uplašeni i zbunjeni, ili uvređeni i oštećeni, zlo se lako prima i širi dalje.
Znamo šta jesmo, ali ne znamo šta možemo biti.
Zadovoljstvo je kamen mudrosti: sve što dodirne, pretvara se u zlato.
Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“
Pošao čovek berberinu da se podšiša i dotera brkove i bradu. Dok je berberin radio, započeli su zanimljiv razgovor. Pričali su o raznim temama i naposletku su počeli da pričaju i o Bogu. Berberin je rekao: „Ja ne verujem da Bog postoji.“ „Zašto to kažeš?“, upita ga mušterija.
Bogati i naduveni Betovenov brat poslao je kompozitoru novogodišnju čestitku. Na kraju se potpisao: "Johan van Betoven, vlasnik imanja".
Nekada davno u zemlji iza planine Pepi San živeo je neki mudri i pravedni kralj. U njegovoj kraljevini sve je bilo dobro, narod je lepo živeo, pa je kralj bio zadovoljan. Jedino mu je bilo žao što nema dece. Razmišljao je o tome ko će ga jednoga dana naslediti.
Pripoveda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilajet, gdje se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobile da bi ih kobile iz one pomrčine izvele.
Da Beskonačnost je iznenadni Gost
Pretpostavljalo se -
O moj Bože okrutnog li boja!
Dva čoveka otkrivam u sebi.
Jedan, ljubav gajeć prema Tebi,
vernom srcu pruža mi spokoja.
Drugi, srdit na rešenja Tvoja,
na Tvoj zakon pobunio sve bi.
Crte su života različite širom,
Na rubove gora i na staze liče.
Šta smo, bog neki tamo dopuniće
Možda skladom, večnom nagradom i mirom.
Fridrih Helderlin (1770-1843)
Ej, kako brzo izmiču nam leta,
Nevinost njihov ne zadrža tok,
glavu od belog ne sačuva cveta,
ni da se produži ljute smrti rok...
S onu stranu govora i uma,
U reku večno blistave svetlosti
Moje srca zaranja...