
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Dve stvari čovek mora da nauči da trpi ako hoće da mu život ne bude nesnosan, a to su loše vreme i ljudska nepravda.
Ma kada umro, čovek koji je činio dobra dela kad god je mogao, ne može se potužiti da nije dugo živeo.
Mari šta drugi misle, pa ćeš zauvek ostati njihov zatočenik.
Ti imaš jednu dužnost. Učini ma šta drugo, učini koliko hoćeš stvari, potpuno ispuni svoje vreme, pa ipak ako ne izvršiš svoj zadatak, svo tvoje vreme biće potrošeno uzalud.
Ako ne možeš da nađeš dobrog saputnika da ideš sa njim, idi sam, poput slona koji luta džunglom. Bolje je biti sam nego biti sa onima koji ometaju tvoj napredak.
Opšte mišljenje nije najmerodavnije.
Čim se dvojica ne trpe, onaj drugi mora biti izdajnik otadžbine.
Onaj koji se odluči da čini dobro ne treba da očekuje da će mu ljudi zbog toga sklanjati kamenje sa puta, već mora da bude spreman na sudbinu da će mu još koji kamen navaliti na put.
Istorija je laž oko koje smo se ujedinili.
Ujedenog ne možemo izlečiti ako ubijemo psa.

Šeik Gunaid je imao jednog učenika koga je voleo više od svih drugih, što je kod drugih učenika probudilo ljubomoru; šeik je, budući da je poznavao njihova srca, to shvatao. "Bolji je od vas i po ponašanju i po pameti", reče im on. "Prepustimo ga iskušenju, tako da i vi to shvatite." I tada Gunaid naredi da mu donesu dvadeset ptica i reče učenicima...

Medved se hvalio da je on dobre naravi, zato što on nikakvu životinju mrtvu ne jede.
Na to mu majmun odgovori: „Ako oćeš ti da si dobar, u žive ti ne diraj, a s mrtvima čini što ti je drago“.
Dositej Obradović

Vladar She je toliko voleo zmajeve da je naredio da mu svuda po kući naslikaju i uklešu zmajeve. Kada je pravi zmaj na nebu čuo za to, sleteo je na zemlju i proturio svoju glavu kroz vrata njegove kuće, a rep kroz jedan od prozora.

Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.

Bio jednom jedan stari isposnik i živeo je u šumi samo u društvu ptice, koja se zove ševa. Jednoga dana dođoše mu dva izaslanika i pozvaše ga da pođe sa njima u zamak njihovog gospodara, koji je ležao teško bolestan.

Manja od najmanjeg,
Veća od najvećeg,
Duša živi
U tajnom srcu čoveka.
(Kata upanišada)

Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.

Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni
vrhovi Urala.

Ko sada plače negde u svetu,
ko bez razloga plače u svetu,
zbog mene plače.