Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Pre uspeha, bogovi odrediše da se čovek oznoji.
Nagovoriti druge da čine dobro, veće je dobro nego ga sam činiti.
Ljude ne uznemiravaju stvari koje se dešavaju, već ih uznemirava njihovo sopstveno mišljenje o stvarima koje se dešavaju.
Niko nije slučajno dobar, vrlini se čovek mora naučiti.
Vladaj svojim osećanjem, jer ako ne sluša, onda ono zapoveda.
Ako svako uradi onoliko koliko je sposoban, narod neće propasti.
Što je kavez divljoj životinji, to je zakon sebičnom čoveku.
Današnji naučnici misle duboko, umesto da misle jasno. Čovek mora da bude mentalno zdrav da bi mislio jasno; za razliku od toga, neko može da misli duboko, a da bude potpuno lud.
Nastojanje da se postigne međunarodna bezbednost podrazumeva da svaka nacija, u određenoj meri, bezuslovno preda svoju slobodu delovanja, svoj suverenitet, da tako kažemo, i jasno je i van svake sumnje da nijedan drugi put ne može doneti tu bezbednost.
Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.
Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“
Konfucijev učenik Zi Gong jednom upita svog učitelja:
„Postoji li bilo koja reč koja bi mogla da čoveku bude vodič kroz čitav život?“
Učitelj mu odgovori: „Šta misliš o „šu“ (uzajamnost): nikad ne naturaj drugima nešto što ti sam ne bi izabrao za sebe?“
Pripoveda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilajet, gdje se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobile da bi ih kobile iz one pomrčine izvele.
Bio jednom jedan stari isposnik i živeo je u šumi samo u društvu ptice, koja se zove ševa. Jednoga dana dođoše mu dva izaslanika i pozvaše ga da pođe sa njima u zamak njihovog gospodara, koji je ležao teško bolestan.
Ja nisam niko! Ko ste vi?
Da nisi - niko - i ti?
Ti si posuo stazu stvaranja
zamkama bez broja,
opsjenjivi Bože.
Vještim si rukama upleo
niti varave vjere
u svagdanji naš život;
i veličini si udario pečat priviđenja.
Čujte me braćo, vi sutrašnji ljudi,
Milostivo srce imajte za nas,
Jer praštajuć nama ovaj život hudi,
Bog i duši vašoj podariće spas.
Obruči su odasvud civilizaciju stisli,
držeć je pod zakonima, smirenu, uz obmane svestrane;
jer čovekov je život u misli;
Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni
vrhovi Urala.