
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Pozivati se na rđava dela drugih, znači prati se blatom.
Dve stvari čovek mora da nauči da trpi ako hoće da mu život ne bude nesnosan, a to su loše vreme i ljudska nepravda.
Samo vrlina daje trajno zadovoljstvo.
Ako na stazi života potrčiš i padneš, podigni se i očisti prašinu, jer nije gubitnik onaj koji pada, već onaj koji ostaje da leži.
Ako trpiš greške prijatelja, sam ih praviš.
Samo oni koji rizikuju da odu predaleko mogu da otkriju dokle čovek zaista može da stigne.
Remek-delo je dete koje uvek krste tek posle očeve smrti.
Da li želiš da uvek budeš srećan? Onda odustani od borbe za negativno i nauči prelepo umeće ohrabrivanja sebe.
Dete koje živi sa podsmehom uči da bude stidljivo. Dete koje živi sa zamerkama uči da osuđuje druge. Dete koje živi sa nepoverenjem uči da podvaljuje.
Dete koje živi sa ljubavlju uči da voli. Dete koje živi sa ohrabrenjima uči se poverenju. Dete koje živi sa istinom uči se pravdi. Dete koje živi sa pohvalama uči se da poštuje. Dete koje živi učestvujući, uči da bude uviđavno. Dete koje živi sa znanjem uči se mudrosti. Dete koje živi sa srećom pronaći će ljubav i lepotu.
Oni koji govore da pomoću novca mogu sve postići, u stanju su da za novac sve učine.

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

Jednom kralj zamoli jednog svog veoma dragog prijatelja da ga prati. Kralj mu reče: „Pošao bih u dugu šetnju. Pođi sa mnom. Idemo na izlet da uživamo“. Prijatelj rado prihvati poziv, pa obojica pođoše u šetnju. Usput videše nekog čoveka kako hoda dvadesetak metara ispred njih. Kralj reče svom prijatelju: „Ti sve znaš. Imam puno poverenje u tebe. Možeš li da mi kažeš čime se ovaj čovek bavi?“

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.

Jednom davno neki čovek u gradu Nebri napravio je sinu divnu tablu za igranje gebete. Izrezao ju je od maslinovog drveta, a kada je bila gotova, naučio je sina kako će da igra tu igru. Dečak je bio presrećan što je dobio tako divnu stvarčicu, i ujutru, kad je poveo stoku u dolinu na pašu, poneo je i svoju novu tablu. Nije više hteo da je ispušta iz ruku.

Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelji ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže.

Oh, ponižena, sveta poezijo!
Kako li gaze tvoje dostojanstvo
glupani, i to onda baš kad žele
ponajviše da te u visine dignu.

Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.

Preda mnom se prostire veliko more mira.
Kormilaru, okreni na pučinu.
Ti ćeš biti moj besmrtni drug -
uzmi me, uzmi me u naručje.

Ej, kako brzo izmiču nam leta,
Nevinost njihov ne zadrža tok,
glavu od belog ne sačuva cveta,
ni da se produži ljute smrti rok...

Čekaj i vidi.
Privremena praznina
Neotkrivanja
Odgovora života
Ne može potrajati...