Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Na hiljade sveća može se upaliti od jedne sveće, a život te sveće time se neće skratiti. Sreća se nikad ne smanjuje kada se podeli.
Pre uspeha, bogovi odrediše da se čovek oznoji.
Nije dobro zaboraviti dobro, dobro je smesta zaboraviti što nije dobro.
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Bolje je ponešto sakriti, nego rđavo prikazati.
U državi u kojoj veći deo građana dangubi ne mogu se rađati značajna dela.
Ujedenog ne možemo izlečiti ako ubijemo psa.
Niko nije tako slep kao oni koji neće da vide.
Zapazio sam da me ljudi slušaju samo kada govorim o nedelima.
Uvek sam smatrao da je religija nešto što je potpuno između našeg Boga i naše savesti, za šta smo odgovorni Njemu, a ne sveštenicima. Nikad nisam pričao o svojoj veri, niti sam ispitivao tuđu. Nikad nisam pokušao da preobratim nikog, niti sam poželeo da promenim veru nekog drugog. Uvek sam prosuđivao veru drugih po njihovim životima, jer se naša vera mora razumeti iz naših života, a ne iz naših reči. Istim merilom svet treba da sudi i meni.
Nekada davno u zemlji iza planine Pepi San živeo je neki mudri i pravedni kralj. U njegovoj kraljevini sve je bilo dobro, narod je lepo živeo, pa je kralj bio zadovoljan. Jedino mu je bilo žao što nema dece. Razmišljao je o tome ko će ga jednoga dana naslediti.
Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:
Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.
Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.
Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelji ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže.
Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.
Koja biljka nije požutela?
Kojeg dana pohod ne činimo?
Koji čovek dosad nije pozvan
u odbranu četiri granice?
I dušu vam valja
ko luk svoj napinjati!
Pazte da odveć kratka
strijela vaša ne bude.
Vratimo se Domu, vratimo se!
Uzaludno je ovo računanje šta tražimo i šta dobijamo.
Božansko Blaženstvo prožima sve danas.