Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Bolje je ponešto sakriti, nego rđavo prikazati.
Ako zlo neće od tebe, a ti beži od njega.
Ko živi u dobru a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
Koga okruži plamen ljubomore, taj je strelu na samog sebe okrenuo.
Koju vodu moraš piti, nemoj je mutiti.
Čitajte istoriju: ona je, pre svega, priča o događajima koji se, prema zdravoj logici, nisu smeli dogoditi.
Današnji naučnici misle duboko, umesto da misle jasno. Čovek mora da bude mentalno zdrav da bi mislio jasno; za razliku od toga, neko može da misli duboko, a da bude potpuno lud.
Moj najbolji prijatelj je onaj ko izvuče ono najbolje iz mene.
Ljudi se žale da je život kratak, a neki se svojski zalažu da ga takvim i učine.
Kad je neko stalno i svačim nezadovoljan, to mora da mu ipak pričinjava neko zadovoljstvo.
Nekada davno živeo jedan čovek po imenu Čeng Šan. Uobražavao je da je jako mudar. S velikom mukom uštedeo je petnaest kilograma srebrnog novca. Bio je presrećan ali i strašno zabrinut, mislio je: "Moram odmah da sakrijem pare. Može se desiti da naiđe neki lopov i da ih ukrade. Šta bih onda?"
Jednom kralj zamoli jednog svog veoma dragog prijatelja da ga prati. Kralj mu reče: „Pošao bih u dugu šetnju. Pođi sa mnom. Idemo na izlet da uživamo“. Prijatelj rado prihvati poziv, pa obojica pođoše u šetnju. Usput videše nekog čoveka kako hoda dvadesetak metara ispred njih. Kralj reče svom prijatelju: „Ti sve znaš. Imam puno poverenje u tebe. Možeš li da mi kažeš čime se ovaj čovek bavi?“
Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.
Nekada davno u zemlji iza planine Pepi San živeo je neki mudri i pravedni kralj. U njegovoj kraljevini sve je bilo dobro, narod je lepo živeo, pa je kralj bio zadovoljan. Jedino mu je bilo žao što nema dece. Razmišljao je o tome ko će ga jednoga dana naslediti.
Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:
Tako, treba da svladamo
ovu našu ćud opaku,
pomamu i čežnju svaku,
jer zapravo mi sanjamo.
Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.
Daj da ti pročitam iz knjige kreposti
Glavu o praštanju i plemenitosti:
Prezreti možete oči najslavnije,
Mog deteta oči koje zrače same
Ne znam kakvu blagost i dobrotu Tame!
Oči, meni ljupki mrak vaš neka lije!
Čujte me braćo, vi sutrašnji ljudi,
Milostivo srce imajte za nas,
Jer praštajuć nama ovaj život hudi,
Bog i duši vašoj podariće spas.