Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Ako je priroda snažnija od obrazovanja, čovek postaje priprost. Ako je obrazovanje snažnije od prirode, čovek postaje dobar činovnik. Ako između prirode i obrazovanja postoji ravnoteža, pojavljuje se mudrac.
Kad bi svi znali šta jedni o drugima govore, na svetu ne bi bilo ni četvoro prijatelja.
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Najbolje piće na svetu je kad čovek ne pusti zlu reč koja mu je u ustima, nego je proguta.
I onaj koga gone, i oni koji gone, prizivaju Boga.
Dok ne padnemo, nećemo znati koliko smo bili slabi.
Od neopravdane kritike još je opasnija neopravdana pohvala.
Uverenja su često najopakiji neprijatelji istine.
Samo deca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.
Najbolji način da ti se snovi ostvare je da se probudiš.
Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”
Konfucijev učenik Zi Gong jednom upita svog učitelja:
„Postoji li bilo koja reč koja bi mogla da čoveku bude vodič kroz čitav život?“
Učitelj mu odgovori: „Šta misliš o „šu“ (uzajamnost): nikad ne naturaj drugima nešto što ti sam ne bi izabrao za sebe?“
Jednog Sokratovog učenika i kasnijeg učitelja filozofije, Antistena iz Atine, neko htede da obraduje i reče mu:
- Ljudi te veoma hvale.
Jednom kralj zamoli jednog svog veoma dragog prijatelja da ga prati. Kralj mu reče: „Pošao bih u dugu šetnju. Pođi sa mnom. Idemo na izlet da uživamo“. Prijatelj rado prihvati poziv, pa obojica pođoše u šetnju. Usput videše nekog čoveka kako hoda dvadesetak metara ispred njih. Kralj reče svom prijatelju: „Ti sve znaš. Imam puno poverenje u tebe. Možeš li da mi kažeš čime se ovaj čovek bavi?“
Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.
Čujte me braćo, vi sutrašnji ljudi,
Milostivo srce imajte za nas,
Jer praštajuć nama ovaj život hudi,
Bog i duši vašoj podariće spas.
Ulegnut u jari, nepomično sniva
Crven pesak golem ko pučina prava.
Talasanje mrtvo vidik ispunjava,
Pun bakarne pare, gde čovek prebiva.
Netko beše Strahiniću Bane!
Bješe bane u malenoj Banjskoj,
u malenoj Banjskoj kraj Kosova,
da takoga ne ima sokola.
Žagor stade. Već sam usred bine.
O dovratak naslonjen: ja lovim
u odjeku nekom iz dubine
Šta će biti sa životom ovim.
Onaj ko svet je ovaj voleo
Samo je bolove mučne požnjeo...