Nada postoji, zato ja postojim.
Bezbrojna osujećenja nisu me zastrašila.
Opširnije...
Nada postoji, zato ja postojim.
Bezbrojna osujećenja nisu me zastrašila.
Preda mnom se prostire veliko more mira.
Kormilaru, okreni na pučinu.
Ti ćeš biti moj besmrtni drug -
uzmi me, uzmi me u naručje.
Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odričan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.
S onu stranu govora i uma,
U reku večno blistave svetlosti
Moje srca zaranja...
Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.