Netko beše Strahiniću Bane!
Bješe bane u malenoj Banjskoj,
u malenoj Banjskoj kraj Kosova,
da takoga ne ima sokola.

Opet moj dubok život glasno huči,
Kao da šire korito mu biva,
Svaka se slika sve više otkriva,
svaki mi predmet sve prisnije zvuči.

Kao mineral sam umro i biljka postao
Kao biljka sam umro, kao životinja vaskrsao.
Kao životinja sam umro i postah Čovek.
Zašto bih se plašio? Šta sam izgubio smrću?

Ne preobraćaj.
Pusti ga da ide njegovim putem.
Ne daj se preobratiti.
Ti moraš da ideš svojim putem.

Devojče ovo, moj oče i majko moja Flakilo,
s ljupkim ustašcima, milo, svu radost poveravam vama,