Čujte me braćo, vi sutrašnji ljudi,
Milostivo srce imajte za nas,
Jer praštajuć nama ovaj život hudi,
Bog i duši vašoj podariće spas.
Čujte me braćo, vi sutrašnji ljudi,
Milostivo srce imajte za nas,
Jer praštajuć nama ovaj život hudi,
Bog i duši vašoj podariće spas.
Obruči su odasvud civilizaciju stisli,
držeć je pod zakonima, smirenu, uz obmane svestrane;
jer čovekov je život u misli;
Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.
Bura maglom nebo krije,
Vihorova mrsi vlas,
Čas ko ljuta zver zavije,
Zaplače ko dete čas.
Kad dečak bejah
Spasavao me je često jedan bog
Od vike i šiba ljudi.
Tad igrah se bezbedno i dobro
Sa cvetovima u gaju
I lahori nebeski igrahu se sa mnom.