Ja ću ustati sada i poći, i poći ću na Inisfri,
i staviti tamo manju kolibu od šiblja i od blata;
imaću devet brazdi pasulja, košnicu za med pčelinji,
i biću na livadi sam sred pčelinjeg jata.
I imaću neki mir tamo, jer spuštaju se kapi mira,
kaplju niz velove jutra do onamo gde cvrčaka ima;
tamo ponoć od iskri treperi, a podne purpurom sija,
a veče je sve zasuto ptičijim krilima.
Ja ću ustati sada i poći, jer dan i noć tako živim,
čujem jezersku vodu da zapljuskuje obalu potmulo;
dok na kolovozu stojim, ili na trotoarima sivim,
iz bezdana sopstvenog srca ja čujem to.
V. B. Jejts (1865-1939, prepev: Lj. Miljačić)