
Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Šta lepo da kažem o onome kome je njegova domovina mala?
Jedno "evo ti" vredi više nego deset "neka ti Bog pomogne".
Ma kada umro, čovek koji je činio dobra dela kad god je mogao, ne može se potužiti da nije dugo živeo.
Znati da znaš ono što znaš i da ne znaš ono što ne znaš – eto najvećeg znanja!
Vreme je veliki učitelj. Njegova nezgodna strana je u tome što ubija svoje učenike.
Dobre i plemenite obično mnogo mrze jer su redovno iskreni i nazivaju stvari njihovim pravim imenom.
Dobro je stvoriti demokratiju za narod, ali postoji još nešto bolje i značajnije: vaspitati narod za demokratiju.
Ko najsporije obećava, uvek najvernije ispunjava svoje obećanje.

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

Jedan učenik je jednom rekao Sokratu da je neki tiranin iz nekog dalekog grada otelotvorenje apsolutnog zla.
„Ne mogu da se složim sa tobom da je taj tiranin otelotvorenje Apsolutnog Zla“, odgovori Sokrat, „ali bih jako voleo da si u svojoj pretpostavci u pravu“.

Jednog Sokratovog učenika i kasnijeg učitelja filozofije, Antistena iz Atine, neko htede da obraduje i reče mu:
- Ljudi te veoma hvale.

U doba zaraćenih država, vladar države Vei, prema dogovoru sa vladarom države Cao, trebalo je da pošalje svoga sina u državu Cao kao zalog za mir. Odlučio je da sa sinom posalje čoveka kome je najviše verovao. Bio je to Pang Zong.

Bogati i naduveni Betovenov brat poslao je kompozitoru novogodišnju čestitku. Na kraju se potpisao: "Johan van Betoven, vlasnik imanja".

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odričan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

Na mome zidu visi japanska rukotvorina
Od drveta, maska zlog demona, zlatno lakirana.

Nečega ima što ne voli zid,
što čini da se smrznuto tlo pod njim izdigne,
i rasipa gornje kamenove na suncu;
i pravi pukotine da čak dvojica prođu uporedo.
Šta naprave lovci to je nešto drugo:

Crte su života različite širom,
Na rubove gora i na staze liče.
Šta smo, bog neki tamo dopuniće
Možda skladom, večnom nagradom i mirom.
Fridrih Helderlin (1770-1843)

Smejem se kad čujem da je riba u vodi žedna,
zar ne vidiš da je onaj Stvarni u domu tvom,
a ti od šume do šume, neumorno lutaš!