Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Laž je kao grudva snega, što je duže valjamo, postaje sve veća.
Ko živi u dobru a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
Kad bi svi znali šta jedni o drugima govore, na svetu ne bi bilo ni četvoro prijatelja.
Nije važno koliko knjiga ima, već koliko dobrih.
Među uređenjima koja nisu dobra, najpodnošljivija je demokratija.
Nije opasno govoriti gluposti, opasno je govoriti ih u ime principa.
Treba govoriti, jer je ćutanje lenost i kukavičluk, i truje odnose među ljudima... To je dužnost, jer je mnogima od nas često potrebna samo dobra reč bliska čoveka.
Nešto uvek izgleda nemoguće, dok se ne uradi.
Tajna uspeha u životu nije da čovek radi ono što voli, već da voli ono što radi.
Samo je jedan kutak svemira koji možete sigurno popraviti, a to ste vi sami.
Bio jednom jedan čovek koji se vraćao kući sa pijace sa svojom kamilom, i pošto mu je dan dobro prošao, on odluči da se zaustavi u džamiji usput i da se zahvali Bogu.
Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:
Bio jednom jedan stari isposnik i živeo je u šumi samo u društvu ptice, koja se zove ševa. Jednoga dana dođoše mu dva izaslanika i pozvaše ga da pođe sa njima u zamak njihovog gospodara, koji je ležao teško bolestan.
Medved se hvalio da je on dobre naravi, zato što on nikakvu životinju mrtvu ne jede.
Na to mu majmun odgovori: „Ako oćeš ti da si dobar, u žive ti ne diraj, a s mrtvima čini što ti je drago“.
Dositej Obradović
Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.
Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
S onu stranu govora i uma,
U reku večno blistave svetlosti
Moje srca zaranja...
U svojoj mladosti nisam se slagao s ljudima,
Po prirodi sam ljubitelj brda i planina.
Greškom sam upao u klopku svetskog blata,
I tako trideset godina.
Ti večno nevina, nevesto spokoja!
Odojče tišine i sporih časova,
navire poj lepši od naših stihova:
kakva bajka cvetna oko tvojeg boka
ovi u dolini Arkadije zlatne
bogove i smrtne ljude u isti mah?
Ljudi i bogovi ko su? Nepodatne
device te ko su? Beg, bitka žestoka?
Kakve su to frule? Kakav zanos plah?
Ja nisam niko! Ko ste vi?
Da nisi - niko - i ti?