
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Ako nestane pravde, šta su drugo onda kraljevstva nego velika razbojstva?
Ne govori o svom uspehu pred osobom koja nije uspela.
Ako hoćemo da nas svet voli, moramo i mi voleti svet.
Niko nije slučajno dobar, vrlini se čovek mora naučiti.
Koju vodu moraš piti, nemoj je mutiti.
Nastojanje da se postigne međunarodna bezbednost podrazumeva da svaka nacija, u određenoj meri, bezuslovno preda svoju slobodu delovanja, svoj suverenitet, da tako kažemo, i jasno je i van svake sumnje da nijedan drugi put ne može doneti tu bezbednost.
Onaj koji govori samo lepe reči obično ima loš karakter.
Težnja za ličnom moći nad drugima - to je najveće zlo ljudskog roda.
Čovek može naneti zlo drugima ne samo svojom aktivnošću nego i neaktivnošću i u oba slučaja je odgovoran.
U vremenima kad su svi ljudi uplašeni i zbunjeni, ili uvređeni i oštećeni, zlo se lako prima i širi dalje.

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Jednog Sokratovog učenika i kasnijeg učitelja filozofije, Antistena iz Atine, neko htede da obraduje i reče mu:
- Ljudi te veoma hvale.

U doba zaraćenih država, vladar države Vei, prema dogovoru sa vladarom države Cao, trebalo je da pošalje svoga sina u državu Cao kao zalog za mir. Odlučio je da sa sinom posalje čoveka kome je najviše verovao. Bio je to Pang Zong.

Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:

Telo i duša su hteli da se izmere - ko je teži. Seli su na dva blistava tasa neke vage velikih mogućnosti. Jedanput je telo išlo naviše, drugi put duša.

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odričan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

Ulegnut u jari, nepomično sniva
Crven pesak golem ko pučina prava.
Talasanje mrtvo vidik ispunjava,
Pun bakarne pare, gde čovek prebiva.

Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.

…Skupiše se na livadi
Sa oružjem, bojnom spremom,
Išarani ratnom bojom,
Neki kao list ujesen,
Neki kao rano nebo,
Divlje motre jedni druge;
Na licu im oštar prkos,
U srcima bes iskonski,
Od predaka nasleđena
Mržnja, žudnja za osvetom.

Ko sada plače negde u svetu,
ko bez razloga plače u svetu,
zbog mene plače.