Tolstoj

Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1910), ruski književnik i mislilac, jedan je od najvećih svetskih romanopisaca i pripovedača. U njegova najvažnija dela spadaju Detinjstvo, Dečaštvo, Mladost, Sevastopoljske pripovetke, Obiteljska sreća, Kozaci, Polikuška, Rat i mir, Otac Sergije, Ana Karenjina, Smrt Ivana Iljiča, Vlast tame, Plodovi prosvete, Krojcerova sonata, Gospodar i sluga, Uskrsnuće, Živi leš, Hadži Murat. Doveo je do vrhunca realizam kao književni pravac, ali je u svojim delima daleko nadmašio “mimezis” kao puko slikanje stvarnosti, zalazeći duboko u psihologiju pojedinca i u nadistorijske uzroke velikih svetskih zbivanja (autorov esej o istoriji u romanu “Rat i mir”). Bio je zagovornik specifičnog oblika hrišćanstva, koje je temeljio na direktnom oslanjanju na Hristove reči umesto na crkvene nauke. Njegova ideja “neprotivljenja zlu” najverovatnije je, makar i posredno, uticala na shvatanja Mahatme Gandija. Krajem 19. i početkom 20. veka Tolstoj je bio doživljavan ne samo kao pisac, već kao socijalni reformator i lider.

MISLI PRIČE