Kako je surov bio i bez osećaja
ko je prvi izumeo strašni mač!
Otad su u rodu ljudskom ubistva i bitke.
Otada kraći put vodi u strašnu smrt.
Ništa on, nesrećnik, nije bio kriv.

Sredo svih sreda, jezgru od jezgra,
bademe u svom ovalu osladio,
sve je ovde i do sviju zvezda
meso tvoga ploda: zdravo bio.

Prezreti možete oči najslavnije,
Mog deteta oči koje zrače same
Ne znam kakvu blagost i dobrotu Tame!
Oči, meni ljupki mrak vaš neka lije!

Srce mi blista –
beskrajni zraci svetlosti;
sigurno i Mesec
misli da je to
njegova svetlost.

sveštenik Mjoe (1173-1232)

Ti si posuo stazu stvaranja
zamkama bez broja,
opsjenjivi Bože.
Vještim si rukama upleo
niti varave vjere
u svagdanji naš život;
i veličini si udario pečat priviđenja.