
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Vladaj svojim osećanjem, jer ako ne sluša, onda ono zapoveda.
Ko živi u dobru a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
I posle loše žetve treba sejati.
Niko nije slučajno dobar, vrlini se čovek mora naučiti.
Raditi u besu, isto je što i jedriti po buri.
Budi iskren prema sebi, kako ne bi bio lažan prema drugima.
Bogatstvo čoveka meri se onim za čim ne čezne.
Samo deca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.
Uvek upamti radost koju stičeš kada uradiš pravu stvar. Ova radost će ti pružiti nadahnuće, težnju i odlučnost da nastaviš da činiš prave stvari.
Čitajte istoriju: ona je, pre svega, priča o događajima koji se, prema zdravoj logici, nisu smeli dogoditi.

Nekada davno u zemlji iza planine Pepi San živeo je neki mudri i pravedni kralj. U njegovoj kraljevini sve je bilo dobro, narod je lepo živeo, pa je kralj bio zadovoljan. Jedino mu je bilo žao što nema dece. Razmišljao je o tome ko će ga jednoga dana naslediti.

Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:

Jednog Sokratovog učenika i kasnijeg učitelja filozofije, Antistena iz Atine, neko htede da obraduje i reče mu:
- Ljudi te veoma hvale.

Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Doba izmaglice i smekšalog ploda,
nerazdvojni druže sunca koje stari;
s njim snuješ da se oteža i nadoda
rodom loza što slamom streha krstari;

U zle dane dođe pesnik
bolje dane da sagleda.
Sanjanog je sveta vesnik;
ovde stoji, drugde gleda.

Besmrtno Sopstvo je Sunce što sija na nebu,
Ono je povetarac koji duva kroz prostor,
Ono je vatra na žrtveniku
Ono je gost u kući;

Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.