
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Među uređenjima koja nisu dobra, najpodnošljivija je demokratija.
Ako trpiš greške prijatelja, sam ih praviš.
Ne govori o svom uspehu pred osobom koja nije uspela.
Nije dobro zaboraviti dobro, dobro je smesta zaboraviti što nije dobro.
I onaj koga gone, i oni koji gone, prizivaju Boga.
Može li se iko setiti kad to vremena nisu bila teška i kad to novca nije bilo malo?
Nepravda učinjena jednom jedinom čoveku pretnja je svima.
U miru je postignuto mnogo više pobeda nego u ratu, ali one se ne obeležavaju spomenicima.
Uverenja su često najopakiji neprijatelji istine.
Nesreća oblikuje čoveka i prisiljava ga da upozna samog sebe.

Jedan učenik je jednom rekao Sokratu da je neki tiranin iz nekog dalekog grada otelotvorenje apsolutnog zla.
„Ne mogu da se složim sa tobom da je taj tiranin otelotvorenje Apsolutnog Zla“, odgovori Sokrat, „ali bih jako voleo da si u svojoj pretpostavci u pravu“.

U davna vremena kraj jedne od mnogobrojnih pagoda u Paganu stajahu ogromna klešta. Tu su carske sudije obično dovodile parničare i svaka od zavađenih strana morala je da da izjavu držeći gurnuvši ruku u otvorena klešta. Kad god bi neko slagao, klešta bi mu odmah jako stegla ruke. Zbog toga nesta u zemlji varalica i lopova a sudije su, nemajući nikakva posla, živeli u potpunom miru.

Kraj prostranog zaliva na obali Atlantika živeo je u stara vremena čuveni indijanski ratnik. Pričalo se da je jedan od Gluskepovih najboljih pomagača i prijatelja i da je za njega učinio mnoge čudesne podvige. A imao je i izvanrednu i neobičnu moć: mogao je da sebe učini nevidljivim; tako je mogao neopaženo da se umeša među svoje neprijatelje i da čuje njihove zavere. Među ljudima je bio poznat kao Jaki Nevidljivi Vetar.

Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.

Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelji ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže.

Čujte me braćo, vi sutrašnji ljudi,
Milostivo srce imajte za nas,
Jer praštajuć nama ovaj život hudi,
Bog i duši vašoj podariće spas.

Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni
vrhovi Urala.

Veoma sam srećan
Zato što sam pobedio sebe
A ne svet.

I dušu vam valja
ko luk svoj napinjati!
Pazte da odveć kratka
strijela vaša ne bude.