
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Nije dobro zaboraviti dobro, dobro je smesta zaboraviti što nije dobro.
Osobina mudraca je da bude umeren i u onome što je svima dopušteno.
Gluposti velikaša prolaze u svetu kao mudre reči.
Treba više brinuti o duši nego o telu; savršenost duše popravlja slabost tela.
Život bez radosti je kao dugo putovanje bez gostionice.
Čovek mora znati i da gubi. Kako bi se inače živelo?
Uvek upamti radost koju stičeš kada uradiš pravu stvar. Ova radost će ti pružiti nadahnuće, težnju i odlučnost da nastaviš da činiš prave stvari.
Remek-delo je dete koje uvek krste tek posle očeve smrti.
Srećni li su narodi koji imaju dosadnu istoriju.
Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo.

Jednom davno neki čovek u gradu Nebri napravio je sinu divnu tablu za igranje gebete. Izrezao ju je od maslinovog drveta, a kada je bila gotova, naučio je sina kako će da igra tu igru. Dečak je bio presrećan što je dobio tako divnu stvarčicu, i ujutru, kad je poveo stoku u dolinu na pašu, poneo je i svoju novu tablu. Nije više hteo da je ispušta iz ruku.

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.

Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.

Jednog lepog sunčanog dana školjka izađe na obalu mora, otvori se i stade se sunčati. Nedaleko od nje slete jedna šljuka. Spazivši otvorenu školjku kako se bezbrižno sunča, zalete se i zari kljun u njeno meso.

Živeo jednom u Bengalu u Indiji jedan pobožan čovek. U njegovu je kuću svakog dana dolazio jedan poznavalac sanskrita i naglas čitao po nekoliko dirljivih duhovnih pouka iz Gite, Upanišada i Veda. Domaćin je posvećeno slušao ta predavanja.
Ta porodica je imala jednu pticu koji su nazvali Krišna. Držali su je u kavezu u sobi u kojoj su se održavala ta predavanja, pa ih je i ona slušala.

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odričan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

“Nada” je jedna pernata stvar –
što se smestila pod dušin svod –
i peva nekakvu pesmu bez teksta –
i nikad ne prestaje – šta god –

Snom je čovjek uspavan teškijem,
U kom vidi strašna priviđenja,
I jedva se opredjelit može
Da mu biće u njima ne spada.
On pomisli da je neke pute
Od sna ovog osvobodio se
Ah, njegove prevarne nadežde!

Oh, ponižena, sveta poezijo!
Kako li gaze tvoje dostojanstvo
glupani, i to onda baš kad žele
ponajviše da te u visine dignu.

Civilizacija je cela uobručena, doveka
pod upravu stavljena, u nekakvom miru tobože,
mnogostranom iluzijom; ali misao je život čoveka