
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.
Čovek je nesrećan onoliko koliko misli da to jeste.
Nagovoriti druge da čine dobro, veće je dobro nego ga sam činiti.
Ne zaboravljaj svoje neuspehe u času uspeha.
Lenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu da rade bolje.
Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas.
Od neopravdane kritike još je opasnija neopravdana pohvala.
Oduzmite običnom čoveku njegovu životnu laž i oduzećete mu istovremeno i njegovu sreću.
Samo oni koji rizikuju da odu predaleko mogu da otkriju dokle čovek zaista može da stigne.
Bog ne gleda na to koliko radimo, već na to koliko volimo da to radimo.

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.

Bio jednom jedan veliki, veliki, veliki pesnik drevne Indije po imenu Kalidasa. Kalidasa je živeo tokom vladavine dobrog, prijatnog, dobroćudnog i moćnog kralja po imenu Vikramaditja. Da bi podstakao inspirativne, prosvetljujuće i božanske aktivnosti na svom dvoru, Vikramaditja je naimenovao devet izuzetnih figura koji su bili poznati kao navaratna, devet dragulja. To su bili izuzetni poznavaoci raznih oblasti, kao npr. medicine, astronomije, slikarstva i sl. Kalidasa je bio jedan od tih devet dragulja. Bio je asthana kavi, kraljevski dvorski pesnik.

Nan-in, japanski učitelj zena u periodu Meiđi (1868-1912), primio je jednom jednog profesora univerziteta koji mu je došao da se raspita o zenu. Nan-in je poslužio čaj.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Živiš samo dvaput:
Kada se rodiš
I kad pogledaš u lice smrti.
Macuo Bašo (1644-1694)
nsp-434.jpg)
Koja biljka nije požutela?
Kojeg dana pohod ne činimo?
Koji čovek dosad nije pozvan
u odbranu četiri granice?

Manja od najmanjeg,
Veća od najvećeg,
Duša živi
U tajnom srcu čoveka.
(Kata upanišada)

I dušu vam valja
ko luk svoj napinjati!
Pazte da odveć kratka
strijela vaša ne bude.

Čemu lepota i šta znače
slava, bogatstvo, te palače,
kad Smrt nam stoji u zaleđu,
jer ona ima brojne pomagače,
jer ona svojom šakom tače
sve što nam osta u nasleđu?