
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Ako hoćemo da nas svet voli, moramo i mi voleti svet.
Karakter je čoveku sudbina.
Kriviti druge zbog naših nevolja, znak je neznanja; kriviti sebe, početak uviđanja; ne kriviti ni sebe ni druge, znak je mudrosti.
Budite milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan. I ne sudite, pa vam se neće suditi; i ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Opraštajte i biće vam oprošteno; dajite i daće vam se.
Iz Besede na Gori
Samo vrlina daje trajno zadovoljstvo.
Karakter nekog čoveka upoznaćeš tek kada ti postane pretpostavljeni.
Preko noći postaje slavan samo onaj koji je danima neumorno radio.
O moralu znam samo toliko da je moralno ono posle čega se dobro osećate, a nemoralno ono posle čega se osećate loše.
Život je crtanje u kome ne možete da upotrebite gumicu za brisanje.
Najveća mana je ne biti svestan svojih mana.

Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.

Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Jednom davno neki čovek u gradu Nebri napravio je sinu divnu tablu za igranje gebete. Izrezao ju je od maslinovog drveta, a kada je bila gotova, naučio je sina kako će da igra tu igru. Dečak je bio presrećan što je dobio tako divnu stvarčicu, i ujutru, kad je poveo stoku u dolinu na pašu, poneo je i svoju novu tablu. Nije više hteo da je ispušta iz ruku.

Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.

Onaj ko svet je ovaj voleo
Samo je bolove mučne požnjeo...

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odričan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

Doba izmaglice i smekšalog ploda,
nerazdvojni druže sunca koje stari;
s njim snuješ da se oteža i nadoda
rodom loza što slamom streha krstari;

Majmunče pokušava da dohvati
Mesec u vodi.
I do smrti će nastojati.
A da pusti granu i bućne u vodu
Ceo svet bi mu se ukazao u
Blistavom sjaju.
Hakuin (18. vek)

U ono doba mladog ljeta, kada
pod Vodenjakom sunce grije vlasi
i vidno već duljina noći pada,