
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Budite milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan. I ne sudite, pa vam se neće suditi; i ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Opraštajte i biće vam oprošteno; dajite i daće vam se.
Iz Besede na Gori
Koju vodu moraš piti, nemoj je mutiti.
Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.
Šta lepo da kažem o onome kome je njegova domovina mala?
Istorija je laž oko koje smo se ujedinili.
Preko noći postaje slavan samo onaj koji je danima neumorno radio.
U državi u kojoj veći deo građana dangubi ne mogu se rađati značajna dela.
Opšte mišljenje nije najmerodavnije.
Ljudi vole ono što je dobro ili ono što im se čini da je dobro, ali obično pogreše u proceni šta je dobro.

U davna vremena kraj jedne od mnogobrojnih pagoda u Paganu stajahu ogromna klešta. Tu su carske sudije obično dovodile parničare i svaka od zavađenih strana morala je da da izjavu držeći gurnuvši ruku u otvorena klešta. Kad god bi neko slagao, klešta bi mu odmah jako stegla ruke. Zbog toga nesta u zemlji varalica i lopova a sudije su, nemajući nikakva posla, živeli u potpunom miru.

Bio jednom jedan stari isposnik i živeo je u šumi samo u društvu ptice, koja se zove ševa. Jednoga dana dođoše mu dva izaslanika i pozvaše ga da pođe sa njima u zamak njihovog gospodara, koji je ležao teško bolestan.

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Nekada davno u zemlji iza planine Pepi San živeo je neki mudri i pravedni kralj. U njegovoj kraljevini sve je bilo dobro, narod je lepo živeo, pa je kralj bio zadovoljan. Jedino mu je bilo žao što nema dece. Razmišljao je o tome ko će ga jednoga dana naslediti.

Baš ovaj trenutak
Najbolje je što je svet u stanju da nam ponudi.

Onaj ko svet je ovaj voleo
Samo je bolove mučne požnjeo...

Ne preobraćaj.
Pusti ga da ide njegovim putem.
Ne daj se preobratiti.
Ti moraš da ideš svojim putem.

Manja od najmanjeg,
Veća od najvećeg,
Duša živi
U tajnom srcu čoveka.
(Kata upanišada)
nsp-434.jpg)
Koja biljka nije požutela?
Kojeg dana pohod ne činimo?
Koji čovek dosad nije pozvan
u odbranu četiri granice?