
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Kao što je strast glas tela, tako je savest glas duše.
Treba više brinuti o duši nego o telu; savršenost duše popravlja slabost tela.
Ako na stazi života potrčiš i padneš, podigni se i očisti prašinu, jer nije gubitnik onaj koji pada, već onaj koji ostaje da leži.
Kriviti druge zbog naših nevolja, znak je neznanja; kriviti sebe, početak uviđanja; ne kriviti ni sebe ni druge, znak je mudrosti.
Čovek živi samo sadašnje trenutke. Sve ostalo je ili prošlo ili je neizvesno hoće li doći.
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, retko za ono što prećutiš.
Istorija je laž oko koje smo se ujedinili.
Sve što je zaista veliko, drži se daleko od tržišta i slave.
Budi iskren prema sebi, kako ne bi bio lažan prema drugima.
Tragedija života sastoji se u tome što suviše brzo postajemo stari, a prekasno mudri.

U davna vremena kraj jedne od mnogobrojnih pagoda u Paganu stajahu ogromna klešta. Tu su carske sudije obično dovodile parničare i svaka od zavađenih strana morala je da da izjavu držeći gurnuvši ruku u otvorena klešta. Kad god bi neko slagao, klešta bi mu odmah jako stegla ruke. Zbog toga nesta u zemlji varalica i lopova a sudije su, nemajući nikakva posla, živeli u potpunom miru.

Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.

Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Na mome zidu visi japanska rukotvorina
Od drveta, maska zlog demona, zlatno lakirana.

U junačkim pesmama se
Velikani sveta gnezde:
Kao zvezde rađaju se
I zalaze kao zvezde.

Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.

Nisam više naivni kupac
Suve, jalove intelektualne šljake.
Kupovaću samo
Treperave vizije smaragdnog Onostranog.

Ko sada plače negde u svetu,
ko bez razloga plače u svetu,
zbog mene plače.