
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Svaka muzika je kao škripa kad je duša raštimovana.
Lenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu da rade bolje.
Čovek živi samo sadašnje trenutke. Sve ostalo je ili prošlo ili je neizvesno hoće li doći.
Znam samo da ništa ne znam.
Život bez radosti je kao dugo putovanje bez gostionice.
Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike muve, a u koju se hvataju male.
Što se čini iz ljubavi, događa se uvek s one strane dobra i zla.
Kada bi ljudi govorili samo ono što znaju i u šta se razumeju, oni gotovo ne bi ni govorili.
Reći dobro o rđavom čoveku, isto je što i kazati zlo o dobrom.
Ko najsporije obećava, uvek najvernije ispunjava svoje obećanje.

U davna vremena kraj jedne od mnogobrojnih pagoda u Paganu stajahu ogromna klešta. Tu su carske sudije obično dovodile parničare i svaka od zavađenih strana morala je da da izjavu držeći gurnuvši ruku u otvorena klešta. Kad god bi neko slagao, klešta bi mu odmah jako stegla ruke. Zbog toga nesta u zemlji varalica i lopova a sudije su, nemajući nikakva posla, živeli u potpunom miru.

Jednom kralj zamoli jednog svog veoma dragog prijatelja da ga prati. Kralj mu reče: „Pošao bih u dugu šetnju. Pođi sa mnom. Idemo na izlet da uživamo“. Prijatelj rado prihvati poziv, pa obojica pođoše u šetnju. Usput videše nekog čoveka kako hoda dvadesetak metara ispred njih. Kralj reče svom prijatelju: „Ti sve znaš. Imam puno poverenje u tebe. Možeš li da mi kažeš čime se ovaj čovek bavi?“

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Bio jednom jedan veliki, veliki, veliki pesnik drevne Indije po imenu Kalidasa. Kalidasa je živeo tokom vladavine dobrog, prijatnog, dobroćudnog i moćnog kralja po imenu Vikramaditja. Da bi podstakao inspirativne, prosvetljujuće i božanske aktivnosti na svom dvoru, Vikramaditja je naimenovao devet izuzetnih figura koji su bili poznati kao navaratna, devet dragulja. To su bili izuzetni poznavaoci raznih oblasti, kao npr. medicine, astronomije, slikarstva i sl. Kalidasa je bio jedan od tih devet dragulja. Bio je asthana kavi, kraljevski dvorski pesnik.

Smejem se kad čujem da je riba u vodi žedna,
zar ne vidiš da je onaj Stvarni u domu tvom,
a ti od šume do šume, neumorno lutaš!

Smiluj se i udeli gutljaj vode jutarnjim pticama,
pomisli uvek da one na to imaju više prava nego ljudi:
nsp-434.jpg)
Koja biljka nije požutela?
Kojeg dana pohod ne činimo?
Koji čovek dosad nije pozvan
u odbranu četiri granice?

Manja od najmanjeg,
Veća od najvećeg,
Duša živi
U tajnom srcu čoveka.
(Kata upanišada)

Ja ću ustati sada i poći, i poći ću na Inisfri,
i staviti tamo manju kolibu od šiblja i od blata;
imaću devet brazdi pasulja, košnicu za med pčelinji,
i biću na livadi sam sred pčelinjeg jata.