
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Budite milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan. I ne sudite, pa vam se neće suditi; i ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Opraštajte i biće vam oprošteno; dajite i daće vam se.
Iz Besede na Gori
Niko nije slučajno dobar, vrlini se čovek mora naučiti.
Ako zlo neće od tebe, a ti beži od njega.
Mnogo vrlina treba da ima onaj ko nekoga optužuje.
Dve stvari čovek mora da nauči da trpi ako hoće da mu život ne bude nesnosan, a to su loše vreme i ljudska nepravda.
Ljudi su samo onda smešni kada se prave ili žele da budu ono što nisu.
Što se čini iz ljubavi, događa se uvek s one strane dobra i zla.
Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.
Nauka, pravilno shvaćena, leči čoveka od njegove oholosti. Ona mu, naime, pokazuje njegove granice.
Najsigurniji način da ne postaneš vrlo nesrećan je taj da ne zahtevaš da budeš vrlo sretan.

Jedan učenik je jednom rekao Sokratu da je neki tiranin iz nekog dalekog grada otelotvorenje apsolutnog zla.
„Ne mogu da se složim sa tobom da je taj tiranin otelotvorenje Apsolutnog Zla“, odgovori Sokrat, „ali bih jako voleo da si u svojoj pretpostavci u pravu“.

Nekada davno u zemlji iza planine Pepi San živeo je neki mudri i pravedni kralj. U njegovoj kraljevini sve je bilo dobro, narod je lepo živeo, pa je kralj bio zadovoljan. Jedino mu je bilo žao što nema dece. Razmišljao je o tome ko će ga jednoga dana naslediti.

Pripoveda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilajet, gdje se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobile da bi ih kobile iz one pomrčine izvele.

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Živeo jednom u Bengalu u Indiji jedan pobožan čovek. U njegovu je kuću svakog dana dolazio jedan poznavalac sanskrita i naglas čitao po nekoliko dirljivih duhovnih pouka iz Gite, Upanišada i Veda. Domaćin je posvećeno slušao ta predavanja.
Ta porodica je imala jednu pticu koji su nazvali Krišna. Držali su je u kavezu u sobi u kojoj su se održavala ta predavanja, pa ih je i ona slušala.

Konj zelenko rosnu travu pase,
za čas pase, za dva prisluškuje
gde devojka svoju majku moli:

Ma ko ti bio: kroči u predvečerje
Iz sobe svoje, gde znaš svaki kut;
Ma ko ti bio: poslednja uz put
Tvoja je kuća, a iza nje: bezmerje,...

Manja od najmanjeg,
Veća od najvećeg,
Duša živi
U tajnom srcu čoveka.
(Kata upanišada)

Sa trubama i bubnjevima, evo ja dolazim sa snažnom muzikom;
ja ne udaram marševe samo priznatim pobednicima,
ja ih udaram i pobeđenim i pobijenim.

Netko beše Strahiniću Bane!
Bješe bane u malenoj Banjskoj,
u malenoj Banjskoj kraj Kosova,
da takoga ne ima sokola.