
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Nagovoriti druge da čine dobro, veće je dobro nego ga sam činiti.
Čovek živi samo sadašnje trenutke. Sve ostalo je ili prošlo ili je neizvesno hoće li doći.
Ljude ne uznemiravaju stvari koje se dešavaju, već ih uznemirava njihovo sopstveno mišljenje o stvarima koje se dešavaju.
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Čovek je nesrećan onoliko koliko misli da to jeste.
Oduzmite običnom čoveku njegovu životnu laž i oduzećete mu istovremeno i njegovu sreću.
Karakter nekog čoveka upoznaćeš tek kada ti postane pretpostavljeni.
Samo deca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.
Dosad još nije bilo dobrog rata, a lošeg mira.
Svaki čovek je kao Mesec i ima svoju tamnu stranu koju nikada nikome ne pokazuje.

Pošao čovek berberinu da se podšiša i dotera brkove i bradu. Dok je berberin radio, započeli su zanimljiv razgovor. Pričali su o raznim temama i naposletku su počeli da pričaju i o Bogu. Berberin je rekao: „Ja ne verujem da Bog postoji.“ „Zašto to kažeš?“, upita ga mušterija.

Jedan učenik je jednom rekao Sokratu da je neki tiranin iz nekog dalekog grada otelotvorenje apsolutnog zla.
„Ne mogu da se složim sa tobom da je taj tiranin otelotvorenje Apsolutnog Zla“, odgovori Sokrat, „ali bih jako voleo da si u svojoj pretpostavci u pravu“.

Telo i duša su hteli da se izmere - ko je teži. Seli su na dva blistava tasa neke vage velikih mogućnosti. Jedanput je telo išlo naviše, drugi put duša.

Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.

Starac nosaše breme drva. Vesma utruđen, zbaci breme, govoreći: „He, prokleta smrti, gdi si ti te ne dođeš da me uzmeš s ovoga sveta, da se ne mučim.“

Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.

Veoma sam srećan
Zato što sam pobedio sebe
A ne svet.

Na mome zidu visi japanska rukotvorina
Od drveta, maska zlog demona, zlatno lakirana.

Kad dečak bejah
Spasavao me je često jedan bog
Od vike i šiba ljudi.
Tad igrah se bezbedno i dobro
Sa cvetovima u gaju
I lahori nebeski igrahu se sa mnom.

O moj Bože okrutnog li boja!
Dva čoveka otkrivam u sebi.
Jedan, ljubav gajeć prema Tebi,
vernom srcu pruža mi spokoja.
Drugi, srdit na rešenja Tvoja,
na Tvoj zakon pobunio sve bi.