
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Nije dobro zaboraviti dobro, dobro je smesta zaboraviti što nije dobro.
Ako hoćemo da nas svet voli, moramo i mi voleti svet.
Pomozi onome koji nosi teret, a ne onome koji se žali na teret koji je spustio.
Kriviti druge zbog naših nevolja, znak je neznanja; kriviti sebe, početak uviđanja; ne kriviti ni sebe ni druge, znak je mudrosti.
Ljude ne uznemiravaju stvari koje se dešavaju, već ih uznemirava njihovo sopstveno mišljenje o stvarima koje se dešavaju.
Život i poverenje samo se jednom gube.
Od svih kritičara najveći je, najgenijalniji i najnepogrešiviji – vreme.
Remek-delo je dete koje uvek krste tek posle očeve smrti.
Moda je najblaža od svih diktatura, ali je ipak diktatura.

Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.

Vladar She je toliko voleo zmajeve da je naredio da mu svuda po kući naslikaju i uklešu zmajeve. Kada je pravi zmaj na nebu čuo za to, sleteo je na zemlju i proturio svoju glavu kroz vrata njegove kuće, a rep kroz jedan od prozora.

U davna vremena kraj jedne od mnogobrojnih pagoda u Paganu stajahu ogromna klešta. Tu su carske sudije obično dovodile parničare i svaka od zavađenih strana morala je da da izjavu držeći gurnuvši ruku u otvorena klešta. Kad god bi neko slagao, klešta bi mu odmah jako stegla ruke. Zbog toga nesta u zemlji varalica i lopova a sudije su, nemajući nikakva posla, živeli u potpunom miru.

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Živeo jednom u Bengalu u Indiji jedan pobožan čovek. U njegovu je kuću svakog dana dolazio jedan poznavalac sanskrita i naglas čitao po nekoliko dirljivih duhovnih pouka iz Gite, Upanišada i Veda. Domaćin je posvećeno slušao ta predavanja.
Ta porodica je imala jednu pticu koji su nazvali Krišna. Držali su je u kavezu u sobi u kojoj su se održavala ta predavanja, pa ih je i ona slušala.
nsp-434.jpg)
Na oskoruši
kita plamena.
Lišće padalo.
Ja sam rođena.

Uz plavet rešetke, prelja savijena.
Vrtom raspevanim trepti stablo svako;
Nju zaneo zuk je staroga vretena.

Devojče ovo, moj oče i majko moja Flakilo,
s ljupkim ustašcima, milo, svu radost poveravam vama,

Gospode: vreme je. Leto bezmerno bi.
Tvoju senku položi na sunčani sat,
i preko livada vetar oslobodi.

Ti koji pročitaš moj kam,
možda si hodio do zvezda
i vratio se,
jer tam i neima ništa do ponovo ti sam.