
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Kad govoriš o svom neprijatelju, ne zaboravi da bi mu jednog dana mogao postati prijatelj.
Kriviti druge zbog naših nevolja, znak je neznanja; kriviti sebe, početak uviđanja; ne kriviti ni sebe ni druge, znak je mudrosti.
Nagovoriti druge da čine dobro, veće je dobro nego ga sam činiti.
Vreme je veliki učitelj. Njegova nezgodna strana je u tome što ubija svoje učenike.
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Nauka, pravilno shvaćena, leči čoveka od njegove oholosti. Ona mu, naime, pokazuje njegove granice.
Bogatstvo čoveka meri se onim za čim ne čezne.
U životu, kao i u šahu, primećujemo svoje greške tek onda kada se drugi njima koriste.
U vremenima kad su svi ljudi uplašeni i zbunjeni, ili uvređeni i oštećeni, zlo se lako prima i širi dalje.

Trgovac je sedeo za stolom i kroz izlog svoje otmene radnje posmatrao prolaznike. Jedna devojčica je prišla radnji i prislonila nosić na izlog. Njene, kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je u radnju odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu. "To je za moju sestru! Možete li da mi je zapakujete kao poklon?" Trgovac s nevericom pogleda devojčicu i upita: "A koliko para imaš, devojčice?"

Konfucijev učenik Zi Gong jednom upita svog učitelja:
„Postoji li bilo koja reč koja bi mogla da čoveku bude vodič kroz čitav život?“
Učitelj mu odgovori: „Šta misliš o „šu“ (uzajamnost): nikad ne naturaj drugima nešto što ti sam ne bi izabrao za sebe?“

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

Bila dva brata zajedno u kući, pa jedan sve radio, a drugi jednako besposličio i gotovo jeo i pio. I Bog im da te steku u svačemu: u govedima, u konjima, u ovcama, u svinjama, u čelama i u svemu drugome. Onaj koji je radio jednom pomisli u sebi: “Što bih ja i za ovog lenjivca radio? Bolje da se odelim, pa da za sebe radim, a njemu što drago!”

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Ti večno nevina, nevesto spokoja!
Odojče tišine i sporih časova,
navire poj lepši od naših stihova:
kakva bajka cvetna oko tvojeg boka
ovi u dolini Arkadije zlatne
bogove i smrtne ljude u isti mah?
Ljudi i bogovi ko su? Nepodatne
device te ko su? Beg, bitka žestoka?
Kakve su to frule? Kakav zanos plah?

U ono doba mladog ljeta, kada
pod Vodenjakom sunce grije vlasi
i vidno već duljina noći pada,

Ti koji pročitaš moj kam,
možda si hodio do zvezda
i vratio se,
jer tam i neima ništa do ponovo ti sam.

Iako ne znam
Kuda vodi sledeći korak
Znam...