
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Ljude ne uznemiravaju stvari koje se dešavaju, već ih uznemirava njihovo sopstveno mišljenje o stvarima koje se dešavaju.
Raditi u besu, isto je što i jedriti po buri.
Nagovoriti druge da čine dobro, veće je dobro nego ga sam činiti.
Znam samo da ništa ne znam.
Bolje je ponešto sakriti, nego rđavo prikazati.
U državi u kojoj veći deo građana dangubi ne mogu se rađati značajna dela.
Bog ne gleda na to koliko radimo, već na to koliko volimo da to radimo.
Mi ne možemo da izmenimo okolnosti, ali lako možemo da prestanemo da brinemo zbog onog što je neizbežno.
Nije li politika samo veština da se laže u pravom trenutku?
Ko hoće nešto da učini, nađe način, ko neće ništa da učini, nađe opravdanje.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Pošao čovek berberinu da se podšiša i dotera brkove i bradu. Dok je berberin radio, započeli su zanimljiv razgovor. Pričali su o raznim temama i naposletku su počeli da pričaju i o Bogu. Berberin je rekao: „Ja ne verujem da Bog postoji.“ „Zašto to kažeš?“, upita ga mušterija.

Nan-in, japanski učitelj zena u periodu Meiđi (1868-1912), primio je jednom jednog profesora univerziteta koji mu je došao da se raspita o zenu. Nan-in je poslužio čaj.

Jednog Sokratovog učenika i kasnijeg učitelja filozofije, Antistena iz Atine, neko htede da obraduje i reče mu:
- Ljudi te veoma hvale.

Stara Kineskinja je imala dve velike posude koje su visile na krajevima motke koju je nosila na ramenima. Jedna od posuda je imala pukotinu na sebi dok je druga bila savršena i uvek donosila celu količinu vode. Na kraju dugog puta između izvora i kuće, napukla posuda bi stigla polupuna. Ovo se dešavalo čitave dve godine: žena je donosila kući samo posudu i po vode.

Baš ovaj trenutak
Najbolje je što je svet u stanju da nam ponudi.

Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.

Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.

…Skupiše se na livadi
Sa oružjem, bojnom spremom,
Išarani ratnom bojom,
Neki kao list ujesen,
Neki kao rano nebo,
Divlje motre jedni druge;
Na licu im oštar prkos,
U srcima bes iskonski,
Od predaka nasleđena
Mržnja, žudnja za osvetom.

Vratimo se Domu, vratimo se!
Uzaludno je ovo računanje šta tražimo i šta dobijamo.
Božansko Blaženstvo prožima sve danas.