
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Jedno "evo ti" vredi više nego deset "neka ti Bog pomogne".
Treba više brinuti o duši nego o telu; savršenost duše popravlja slabost tela.
Telesna lepota ima nečeg životinjskog ako je bez duha.
Laž je kao grudva snega, što je duže valjamo, postaje sve veća.
Živimo, braćo, srećno i ne mrzimo one koji nas mrze.
Nauka, pravilno shvaćena, leči čoveka od njegove oholosti. Ona mu, naime, pokazuje njegove granice.
Dobro je stvoriti demokratiju za narod, ali postoji još nešto bolje i značajnije: vaspitati narod za demokratiju.
Ekonomija koja škodi moralnom zdravlju nekog pojedinca ili nacije je nemoralna i stoga je grešna. Isto tako je nemoralna ona ekonomija koja nekoj zemlji dozvoljava da izrabljuje neku drugu.
Samo oni koji rizikuju da odu predaleko mogu da otkriju dokle čovek zaista može da stigne.
Što je kavez divljoj životinji, to je zakon sebičnom čoveku.

Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Telo i duša su hteli da se izmere - ko je teži. Seli su na dva blistava tasa neke vage velikih mogućnosti. Jedanput je telo išlo naviše, drugi put duša.

Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.

U doba zaraćenih država, vladar države Vei, prema dogovoru sa vladarom države Cao, trebalo je da pošalje svoga sina u državu Cao kao zalog za mir. Odlučio je da sa sinom posalje čoveka kome je najviše verovao. Bio je to Pang Zong.

I rastu deca, očiju dubokih,
i bezazlena porastu i mru,
i svi se ljudi kreću njinim putem.

Kako kada na praznik da polje vidi
Izlazi ratar, izjutra, posle vrele
Noći iz koje munje osvežavajuće
Padahu stalno, a daljinom još tutnji grom,
Među obale svoje opet ulazi reka,
Svežinom tle se zeleni...
nsp-434.jpg)
Na oskoruši
kita plamena.
Lišće padalo.
Ja sam rođena.

Sumnja je brava, vera je ključ.
Mržnja je brava, ljubav je ključ.

Nisam više naivni kupac
Suve, jalove intelektualne šljake.
Kupovaću samo
Treperave vizije smaragdnog Onostranog.