
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Nije važno koliko knjiga ima, već koliko dobrih.
I onaj koga gone, i oni koji gone, prizivaju Boga.
Znam samo da ništa ne znam.
Lenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu da rade bolje.
Ako hoćemo da nas svet voli, moramo i mi voleti svet.
Novac je krupna stvar koja ljude čini sitnim.
Junaštvo je pobediti drugoga, dok je čojstvo pobediti sebe radi drugoga.
Nastojanje da se postigne međunarodna bezbednost podrazumeva da svaka nacija, u određenoj meri, bezuslovno preda svoju slobodu delovanja, svoj suverenitet, da tako kažemo, i jasno je i van svake sumnje da nijedan drugi put ne može doneti tu bezbednost.
Ljudi se žale da je život kratak, a neki se svojski zalažu da ga takvim i učine.

Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:

Francuska filmska ekipa živjela je nekoliko mjeseci sa udaljenim plemenom u Australiji i proučavala je njihov život. Jednog dana na red je došao i fudbal…. Učili su ih kako se igra lopta i snimali. Prvo su donijeli dva mala gola i stavili ih na odgovarajuća mjesta, njih su rasporedili u dvije ekipe po pet, jednima obukli crvene, a drugima bijele dresove…

Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.

Bio jednom jedan čovek koji se vraćao kući sa pijace sa svojom kamilom, i pošto mu je dan dobro prošao, on odluči da se zaustavi u džamiji usput i da se zahvali Bogu.

Starac nosaše breme drva. Vesma utruđen, zbaci breme, govoreći: „He, prokleta smrti, gdi si ti te ne dođeš da me uzmeš s ovoga sveta, da se ne mučim.“

Nisam više naivni kupac
Suve, jalove intelektualne šljake.
Kupovaću samo
Treperave vizije smaragdnog Onostranog.

Kako je surov bio i bez osećaja
ko je prvi izumeo strašni mač!
Otad su u rodu ljudskom ubistva i bitke.
Otada kraći put vodi u strašnu smrt.
Ništa on, nesrećnik, nije bio kriv.

Iako ne znam
Kuda vodi sledeći korak
Znam...

Besmrtno Sopstvo je Sunce što sija na nebu,
Ono je povetarac koji duva kroz prostor,
Ono je vatra na žrtveniku
Ono je gost u kući;