
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Ako je priroda snažnija od obrazovanja, čovek postaje priprost. Ako je obrazovanje snažnije od prirode, čovek postaje dobar činovnik. Ako između prirode i obrazovanja postoji ravnoteža, pojavljuje se mudrac.
Na hiljade sveća može se upaliti od jedne sveće, a život te sveće time se neće skratiti. Sreća se nikad ne smanjuje kada se podeli.
Budite milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan. I ne sudite, pa vam se neće suditi; i ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Opraštajte i biće vam oprošteno; dajite i daće vam se.
Iz Besede na Gori
Živimo, braćo, srećno i ne mrzimo one koji nas mrze.
Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.
Čovek može naneti zlo drugima ne samo svojom aktivnošću nego i neaktivnošću i u oba slučaja je odgovoran.
Ako svako uradi onoliko koliko je sposoban, narod neće propasti.
Ljudi ne samo da su skloni da zaboravljaju dobročinstva koja su im učinjena, nego čak i mrze one kojima moraju za njih biti zahvalni.
Onaj koji govori samo lepe reči obično ima loš karakter.
Bogatstvo čoveka meri se onim za čim ne čezne.

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Vladar She je toliko voleo zmajeve da je naredio da mu svuda po kući naslikaju i uklešu zmajeve. Kada je pravi zmaj na nebu čuo za to, sleteo je na zemlju i proturio svoju glavu kroz vrata njegove kuće, a rep kroz jedan od prozora.

Jednom davno neki čovek u gradu Nebri napravio je sinu divnu tablu za igranje gebete. Izrezao ju je od maslinovog drveta, a kada je bila gotova, naučio je sina kako će da igra tu igru. Dečak je bio presrećan što je dobio tako divnu stvarčicu, i ujutru, kad je poveo stoku u dolinu na pašu, poneo je i svoju novu tablu. Nije više hteo da je ispušta iz ruku.

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni
vrhovi Urala.

Tako, treba da svladamo
ovu našu ćud opaku,
pomamu i čežnju svaku,
jer zapravo mi sanjamo.

Ti koji pročitaš moj kam,
možda si hodio do zvezda
i vratio se,
jer tam i neima ništa do ponovo ti sam.

Čemu lepota i šta znače
slava, bogatstvo, te palače,
kad Smrt nam stoji u zaleđu,
jer ona ima brojne pomagače,
jer ona svojom šakom tače
sve što nam osta u nasleđu?

Ne preobraćaj.
Pusti ga da ide njegovim putem.
Ne daj se preobratiti.
Ti moraš da ideš svojim putem.