
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Ne zaboravljaj svoje neuspehe u času uspeha.
Ako ne možeš da nađeš dobrog saputnika da ideš sa njim, idi sam, poput slona koji luta džunglom. Bolje je biti sam nego biti sa onima koji ometaju tvoj napredak.
Jedno "evo ti" vredi više nego deset "neka ti Bog pomogne".
Život bez radosti je kao dugo putovanje bez gostionice.
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Do istine možemo dopreti samo onda ako nam je data sloboda da grešimo.
Dobre i plemenite obično mnogo mrze jer su redovno iskreni i nazivaju stvari njihovim pravim imenom.
Bolje je da se nepravde događaju, nego da se na nepravedan način popravljaju.
Samo oni koji rizikuju da odu predaleko mogu da otkriju dokle čovek zaista može da stigne.
Zlatno doba je doba u kojem nije vladalo zlato.

Bio jednom jedan čovek koji se vraćao kući sa pijace sa svojom kamilom, i pošto mu je dan dobro prošao, on odluči da se zaustavi u džamiji usput i da se zahvali Bogu.

Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelji ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže.

Jednom kralj zamoli jednog svog veoma dragog prijatelja da ga prati. Kralj mu reče: „Pošao bih u dugu šetnju. Pođi sa mnom. Idemo na izlet da uživamo“. Prijatelj rado prihvati poziv, pa obojica pođoše u šetnju. Usput videše nekog čoveka kako hoda dvadesetak metara ispred njih. Kralj reče svom prijatelju: „Ti sve znaš. Imam puno poverenje u tebe. Možeš li da mi kažeš čime se ovaj čovek bavi?“

Nasir Udin je bio veoma pobožan kralj. Nije hteo da uzima novac iz državne blagajne za svoje lične potrebe. Da bi zaradio dodatni novac, prepisivao je Koran sopstvenom rukom, a onda prodavao te knjige. Pravio je i neke druge stvari za prodaju, pa je tako zarađivao za lične troškove.

Šeik Gunaid je imao jednog učenika koga je voleo više od svih drugih, što je kod drugih učenika probudilo ljubomoru; šeik je, budući da je poznavao njihova srca, to shvatao. "Bolji je od vas i po ponašanju i po pameti", reče im on. "Prepustimo ga iskušenju, tako da i vi to shvatite." I tada Gunaid naredi da mu donesu dvadeset ptica i reče učenicima...

“Nada” je jedna pernata stvar –
što se smestila pod dušin svod –
i peva nekakvu pesmu bez teksta –
i nikad ne prestaje – šta god –

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko...

Kako kada na praznik da polje vidi
Izlazi ratar, izjutra, posle vrele
Noći iz koje munje osvežavajuće
Padahu stalno, a daljinom još tutnji grom,
Među obale svoje opet ulazi reka,
Svežinom tle se zeleni...

Devojče ovo, moj oče i majko moja Flakilo,
s ljupkim ustašcima, milo, svu radost poveravam vama,

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odričan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.