
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Treba više brinuti o duši nego o telu; savršenost duše popravlja slabost tela.
Ako vremenom ne postaneš bolji, postaćeš gori.
I onaj koga gone, i oni koji gone, prizivaju Boga.
Ko živi u dobru a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
Koga okruži plamen ljubomore, taj je strelu na samog sebe okrenuo.
Po prirodi nemamo mane koje ne bi mogle da postanu vrline, niti vrline koje ne bi mogle da postanu mane.
Nemam ničemu novom da naučim svet. Istina i nenasilje stari su kao planine.
Sve što nas nervira kod drugih može nas dovesti do toga da razumemo sami sebe.
Ljudi se žale da je život kratak, a neki se svojski zalažu da ga takvim i učine.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.

Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Starac nosaše breme drva. Vesma utruđen, zbaci breme, govoreći: „He, prokleta smrti, gdi si ti te ne dođeš da me uzmeš s ovoga sveta, da se ne mučim.“

Iako ne znam
Kuda vodi sledeći korak
Znam...

Na mome zidu visi japanska rukotvorina
Od drveta, maska zlog demona, zlatno lakirana.

Opet moj dubok život glasno huči,
Kao da šire korito mu biva,
Svaka se slika sve više otkriva,
svaki mi predmet sve prisnije zvuči.

Civilizacija je cela uobručena, doveka
pod upravu stavljena, u nekakvom miru tobože,
mnogostranom iluzijom; ali misao je život čoveka