
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Vreme je veliki učitelj. Njegova nezgodna strana je u tome što ubija svoje učenike.
Vidi sebe prvo, pa onda drugoga.
Vladaj svojim osećanjem, jer ako ne sluša, onda ono zapoveda.
Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.
Ako zlo neće od tebe, a ti beži od njega.
Većina ljudi je sposobnija za velika dela nego za dobročinstva.
Težnja za ličnom moći nad drugima - to je najveće zlo ljudskog roda.
Dete koje živi sa podsmehom uči da bude stidljivo. Dete koje živi sa zamerkama uči da osuđuje druge. Dete koje živi sa nepoverenjem uči da podvaljuje.
Dete koje živi sa ljubavlju uči da voli. Dete koje živi sa ohrabrenjima uči se poverenju. Dete koje živi sa istinom uči se pravdi. Dete koje živi sa pohvalama uči se da poštuje. Dete koje živi učestvujući, uči da bude uviđavno. Dete koje živi sa znanjem uči se mudrosti. Dete koje živi sa srećom pronaći će ljubav i lepotu.
Volite svoje neprijatelje, jer vam oni ukazuju na vaše pogreške.

Francuska filmska ekipa živjela je nekoliko mjeseci sa udaljenim plemenom u Australiji i proučavala je njihov život. Jednog dana na red je došao i fudbal…. Učili su ih kako se igra lopta i snimali. Prvo su donijeli dva mala gola i stavili ih na odgovarajuća mjesta, njih su rasporedili u dvije ekipe po pet, jednima obukli crvene, a drugima bijele dresove…

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

Pošao čovek berberinu da se podšiša i dotera brkove i bradu. Dok je berberin radio, započeli su zanimljiv razgovor. Pričali su o raznim temama i naposletku su počeli da pričaju i o Bogu. Berberin je rekao: „Ja ne verujem da Bog postoji.“ „Zašto to kažeš?“, upita ga mušterija.

Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.

U junačkim pesmama se
Velikani sveta gnezde:
Kao zvezde rađaju se
I zalaze kao zvezde.

Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.

Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Bura maglom nebo krije,
Vihorova mrsi vlas,
Čas ko ljuta zver zavije,
Zaplače ko dete čas.

Da Beskonačnost je iznenadni Gost
Pretpostavljalo se -