
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Dve stvari čovek mora da nauči da trpi ako hoće da mu život ne bude nesnosan, a to su loše vreme i ljudska nepravda.
Život bez radosti je kao dugo putovanje bez gostionice.
Pravda se u odnosu na bogove naziva religijom, u odnosu na roditelje poštovanjem, a u poslovnim odnosima, poštenjem.
Pozivati se na rđava dela drugih, znači prati se blatom.
Bolje je ponešto sakriti, nego rđavo prikazati.
Voliš li život? Onda nemoj traćiti vreme, jer od njega je sastavljen život.
Ništa nije umreti. Strašno je - ne živeti.
Bog ne gleda na to koliko radimo, već na to koliko volimo da to radimo.
Iskustvo uvek pokazuje da svaki čovek koji u rukama ima moć, ima sklonost da je zloupotrebi. On ide u tome onoliko daleko dok mu se ne postave granice.
Onaj koji se odluči da čini dobro ne treba da očekuje da će mu ljudi zbog toga sklanjati kamenje sa puta, već mora da bude spreman na sudbinu da će mu još koji kamen navaliti na put.

Trgovac je sedeo za stolom i kroz izlog svoje otmene radnje posmatrao prolaznike. Jedna devojčica je prišla radnji i prislonila nosić na izlog. Njene, kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je u radnju odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu. "To je za moju sestru! Možete li da mi je zapakujete kao poklon?" Trgovac s nevericom pogleda devojčicu i upita: "A koliko para imaš, devojčice?"

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Francuska filmska ekipa živjela je nekoliko mjeseci sa udaljenim plemenom u Australiji i proučavala je njihov život. Jednog dana na red je došao i fudbal…. Učili su ih kako se igra lopta i snimali. Prvo su donijeli dva mala gola i stavili ih na odgovarajuća mjesta, njih su rasporedili u dvije ekipe po pet, jednima obukli crvene, a drugima bijele dresove…

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Jednog lepog sunčanog dana školjka izađe na obalu mora, otvori se i stade se sunčati. Nedaleko od nje slete jedna šljuka. Spazivši otvorenu školjku kako se bezbrižno sunča, zalete se i zari kljun u njeno meso.

Iako ne znam
Kuda vodi sledeći korak
Znam...

Ako možeš da sačuvaš razum, kada ga oko tebe
Gube i osuđuju te,
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe, kad sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju.
Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž.
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji
I da ne izgledaš, u očima sveta suviše dobar,
Ni tvoje reči suviše mudre.

Ulegnut u jari, nepomično sniva
Crven pesak golem ko pučina prava.
Talasanje mrtvo vidik ispunjava,
Pun bakarne pare, gde čovek prebiva.

I rastu deca, očiju dubokih,
i bezazlena porastu i mru,
i svi se ljudi kreću njinim putem.

Ja ću ustati sada i poći, i poći ću na Inisfri,
i staviti tamo manju kolibu od šiblja i od blata;
imaću devet brazdi pasulja, košnicu za med pčelinji,
i biću na livadi sam sred pčelinjeg jata.