
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Pravda se u odnosu na bogove naziva religijom, u odnosu na roditelje poštovanjem, a u poslovnim odnosima, poštenjem.
Za ljude nije bolje ako im se ostvari sve što žele.
Čovek živi samo sadašnje trenutke. Sve ostalo je ili prošlo ili je neizvesno hoće li doći.
Svaka muzika je kao škripa kad je duša raštimovana.
Jedno "evo ti" vredi više nego deset "neka ti Bog pomogne".
Uvek upamti radost koju stičeš kada uradiš pravu stvar. Ova radost će ti pružiti nadahnuće, težnju i odlučnost da nastaviš da činiš prave stvari.
Bog ne gleda na to koliko radimo, već na to koliko volimo da to radimo.
Do istine možemo dopreti samo onda ako nam je data sloboda da grešimo.
Od neopravdane kritike još je opasnija neopravdana pohvala.
Ako svako uradi onoliko koliko je sposoban, narod neće propasti.

Kraj prostranog zaliva na obali Atlantika živeo je u stara vremena čuveni indijanski ratnik. Pričalo se da je jedan od Gluskepovih najboljih pomagača i prijatelja i da je za njega učinio mnoge čudesne podvige. A imao je i izvanrednu i neobičnu moć: mogao je da sebe učini nevidljivim; tako je mogao neopaženo da se umeša među svoje neprijatelje i da čuje njihove zavere. Među ljudima je bio poznat kao Jaki Nevidljivi Vetar.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:

Šeik Gunaid je imao jednog učenika koga je voleo više od svih drugih, što je kod drugih učenika probudilo ljubomoru; šeik je, budući da je poznavao njihova srca, to shvatao. "Bolji je od vas i po ponašanju i po pameti", reče im on. "Prepustimo ga iskušenju, tako da i vi to shvatite." I tada Gunaid naredi da mu donesu dvadeset ptica i reče učenicima...

Jednog lepog sunčanog dana školjka izađe na obalu mora, otvori se i stade se sunčati. Nedaleko od nje slete jedna šljuka. Spazivši otvorenu školjku kako se bezbrižno sunča, zalete se i zari kljun u njeno meso.

Crte su života različite širom,
Na rubove gora i na staze liče.
Šta smo, bog neki tamo dopuniće
Možda skladom, večnom nagradom i mirom.
Fridrih Helderlin (1770-1843)

Žagor stade. Već sam usred bine.
O dovratak naslonjen: ja lovim
u odjeku nekom iz dubine
Šta će biti sa životom ovim.

Kad dečak bejah
Spasavao me je često jedan bog
Od vike i šiba ljudi.
Tad igrah se bezbedno i dobro
Sa cvetovima u gaju
I lahori nebeski igrahu se sa mnom.

Ako možeš da sačuvaš razum, kada ga oko tebe
Gube i osuđuju te,
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe, kad sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju.
Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž.
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji
I da ne izgledaš, u očima sveta suviše dobar,
Ni tvoje reči suviše mudre.

Bura maglom nebo krije,
Vihorova mrsi vlas,
Čas ko ljuta zver zavije,
Zaplače ko dete čas.