
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Znam samo da ništa ne znam.
Najbolje piće na svetu je kad čovek ne pusti zlu reč koja mu je u ustima, nego je proguta.
Svaka muzika je kao škripa kad je duša raštimovana.
Mari šta drugi misle, pa ćeš zauvek ostati njihov zatočenik.
Najbolji je lek za srdžbu - odlaganje.
Ljudi ne samo da su skloni da zaboravljaju dobročinstva koja su im učinjena, nego čak i mrze one kojima moraju za njih biti zahvalni.
Zlo je da hvališ ono što dobro ne razumeš, a još gore je ako ga kudiš.
Ko neće kad može, neće moći kad bude hteo.
Srećni li su narodi koji imaju dosadnu istoriju.

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:

Bio jednom jedan stari isposnik i živeo je u šumi samo u društvu ptice, koja se zove ševa. Jednoga dana dođoše mu dva izaslanika i pozvaše ga da pođe sa njima u zamak njihovog gospodara, koji je ležao teško bolestan.

Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.

Vladar She je toliko voleo zmajeve da je naredio da mu svuda po kući naslikaju i uklešu zmajeve. Kada je pravi zmaj na nebu čuo za to, sleteo je na zemlju i proturio svoju glavu kroz vrata njegove kuće, a rep kroz jedan od prozora.

Opada lišće, ko da iz daljina
pada, uz opor i odričan let,
kao da venu sred nebeskih tmina
daleke bašte.

Oh, ponižena, sveta poezijo!
Kako li gaze tvoje dostojanstvo
glupani, i to onda baš kad žele
ponajviše da te u visine dignu.

Ti koji pročitaš moj kam,
možda si hodio do zvezda
i vratio se,
jer tam i neima ništa do ponovo ti sam.

Besmrtno Sopstvo je Sunce što sija na nebu,
Ono je povetarac koji duva kroz prostor,
Ono je vatra na žrtveniku
Ono je gost u kući;

Nečega ima što ne voli zid,
što čini da se smrznuto tlo pod njim izdigne,
i rasipa gornje kamenove na suncu;
i pravi pukotine da čak dvojica prođu uporedo.
Šta naprave lovci to je nešto drugo: