
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Ako trpiš greške prijatelja, sam ih praviš.
Život bez radosti je kao dugo putovanje bez gostionice.
Ko god ne smatra da je ono što ima obilno bogatstvo, nije srećan, pa makar i da vlada čitavim svetom.
Lenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu da rade bolje.
Dve stvari čovek mora da nauči da trpi ako hoće da mu život ne bude nesnosan, a to su loše vreme i ljudska nepravda.
Junaštvo je pobediti drugoga, dok je čojstvo pobediti sebe radi drugoga.
Kada si u dilemi, reci istinu.
Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada.
Oduzmite običnom čoveku njegovu životnu laž i oduzećete mu istovremeno i njegovu sreću.
Kome je tako čista duša, njemu ništa ni od koga krivo nije.

Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.

Francuska filmska ekipa živjela je nekoliko mjeseci sa udaljenim plemenom u Australiji i proučavala je njihov život. Jednog dana na red je došao i fudbal…. Učili su ih kako se igra lopta i snimali. Prvo su donijeli dva mala gola i stavili ih na odgovarajuća mjesta, njih su rasporedili u dvije ekipe po pet, jednima obukli crvene, a drugima bijele dresove…

Konfucijev učenik Zi Gong jednom upita svog učitelja:
„Postoji li bilo koja reč koja bi mogla da čoveku bude vodič kroz čitav život?“
Učitelj mu odgovori: „Šta misliš o „šu“ (uzajamnost): nikad ne naturaj drugima nešto što ti sam ne bi izabrao za sebe?“

Starac nosaše breme drva. Vesma utruđen, zbaci breme, govoreći: „He, prokleta smrti, gdi si ti te ne dođeš da me uzmeš s ovoga sveta, da se ne mučim.“

Kraj prostranog zaliva na obali Atlantika živeo je u stara vremena čuveni indijanski ratnik. Pričalo se da je jedan od Gluskepovih najboljih pomagača i prijatelja i da je za njega učinio mnoge čudesne podvige. A imao je i izvanrednu i neobičnu moć: mogao je da sebe učini nevidljivim; tako je mogao neopaženo da se umeša među svoje neprijatelje i da čuje njihove zavere. Među ljudima je bio poznat kao Jaki Nevidljivi Vetar.

Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.

Ma ko ti bio: kroči u predvečerje
Iz sobe svoje, gde znaš svaki kut;
Ma ko ti bio: poslednja uz put
Tvoja je kuća, a iza nje: bezmerje,...

Bura maglom nebo krije,
Vihorova mrsi vlas,
Čas ko ljuta zver zavije,
Zaplače ko dete čas.

U zle dane dođe pesnik
bolje dane da sagleda.
Sanjanog je sveta vesnik;
ovde stoji, drugde gleda.

Ne preobraćaj.
Pusti ga da ide njegovim putem.
Ne daj se preobratiti.
Ti moraš da ideš svojim putem.