
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Jedno "evo ti" vredi više nego deset "neka ti Bog pomogne".
I onaj koga gone, i oni koji gone, prizivaju Boga.
Najbolji je lek za srdžbu - odlaganje.
Mari šta drugi misle, pa ćeš zauvek ostati njihov zatočenik.
Osobina mudraca je da bude umeren i u onome što je svima dopušteno.
Znamo šta jesmo, ali ne znamo šta možemo biti.
Najveća mana je ne biti svestan svojih mana.
Ne čudim se što vidim zle ljude, ali se čudim što se oni ničega ne stide.
Budi iskren prema sebi, kako ne bi bio lažan prema drugima.
Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore... Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima. Mučno bi bilo živjeti obeshrabren, treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv čovjeka.

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

Nekada davno u zemlji iza planine Pepi San živeo je neki mudri i pravedni kralj. U njegovoj kraljevini sve je bilo dobro, narod je lepo živeo, pa je kralj bio zadovoljan. Jedino mu je bilo žao što nema dece. Razmišljao je o tome ko će ga jednoga dana naslediti.

Telo i duša su hteli da se izmere - ko je teži. Seli su na dva blistava tasa neke vage velikih mogućnosti. Jedanput je telo išlo naviše, drugi put duša.

Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.

Pošao čovek berberinu da se podšiša i dotera brkove i bradu. Dok je berberin radio, započeli su zanimljiv razgovor. Pričali su o raznim temama i naposletku su počeli da pričaju i o Bogu. Berberin je rekao: „Ja ne verujem da Bog postoji.“ „Zašto to kažeš?“, upita ga mušterija.

Opet moj dubok život glasno huči,
Kao da šire korito mu biva,
Svaka se slika sve više otkriva,
svaki mi predmet sve prisnije zvuči.

Prezreti možete oči najslavnije,
Mog deteta oči koje zrače same
Ne znam kakvu blagost i dobrotu Tame!
Oči, meni ljupki mrak vaš neka lije!
nsp-434.jpg)
Ja nisam niko! Ko ste vi?
Da nisi - niko - i ti?

Neće biti srećan mnogo
ko na sreću gleda strogo,
ko je meri sa svih strana
i nalazi sreći mana.

Besmrtno Sopstvo je Sunce što sija na nebu,
Ono je povetarac koji duva kroz prostor,
Ono je vatra na žrtveniku
Ono je gost u kući;