Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Među uređenjima koja nisu dobra, najpodnošljivija je demokratija.
Niko nije slučajno dobar, vrlini se čovek mora naučiti.
Mnogo vrlina treba da ima onaj ko nekoga optužuje.
Onaj koji nikad ne pita ili zna sve, ili ne zna ništa.
Za ljude nije bolje ako im se ostvari sve što žele.
Znamo šta jesmo, ali ne znamo šta možemo biti.
Sa politikom je kao i sa pravopisom: greške koje se ponavljaju postanu pravilo.
Karakter nekog čoveka upoznaćeš tek kada ti postane pretpostavljeni.
Novac je krupna stvar koja ljude čini sitnim.
Reći dobro o rđavom čoveku, isto je što i kazati zlo o dobrom.
Jedan učenik je jednom rekao Sokratu da je neki tiranin iz nekog dalekog grada otelotvorenje apsolutnog zla.
„Ne mogu da se složim sa tobom da je taj tiranin otelotvorenje Apsolutnog Zla“, odgovori Sokrat, „ali bih jako voleo da si u svojoj pretpostavci u pravu“.
Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.
Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”
U davna vremena kraj jedne od mnogobrojnih pagoda u Paganu stajahu ogromna klešta. Tu su carske sudije obično dovodile parničare i svaka od zavađenih strana morala je da da izjavu držeći gurnuvši ruku u otvorena klešta. Kad god bi neko slagao, klešta bi mu odmah jako stegla ruke. Zbog toga nesta u zemlji varalica i lopova a sudije su, nemajući nikakva posla, živeli u potpunom miru.
Vladar She je toliko voleo zmajeve da je naredio da mu svuda po kući naslikaju i uklešu zmajeve. Kada je pravi zmaj na nebu čuo za to, sleteo je na zemlju i proturio svoju glavu kroz vrata njegove kuće, a rep kroz jedan od prozora.
Ko sada plače negde u svetu,
ko bez razloga plače u svetu,
zbog mene plače.
Snom je čovjek uspavan teškijem,
U kom vidi strašna priviđenja,
I jedva se opredjelit može
Da mu biće u njima ne spada.
On pomisli da je neke pute
Od sna ovog osvobodio se
Ah, njegove prevarne nadežde!
Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Ej, kako brzo izmiču nam leta,
Nevinost njihov ne zadrža tok,
glavu od belog ne sačuva cveta,
ni da se produži ljute smrti rok...
Oblaci nebeski, večni putnici,
stepom azurnom, u lancu bisernu
plovite, ko ja izgnanici,
s voljenog severa u zemlju južnu.