Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Onaj koji nikad ne pita ili zna sve, ili ne zna ništa.
Za ljude nije bolje ako im se ostvari sve što žele.
Laž je kao grudva snega, što je duže valjamo, postaje sve veća.
Vreme je veliki učitelj. Njegova nezgodna strana je u tome što ubija svoje učenike.
Treba više brinuti o duši nego o telu; savršenost duše popravlja slabost tela.
Da je sa svetom sve u redu, niko od nas ne bi imao šta da radi.
Najveći čovek uvek ostaje dete.
Zlo je da hvališ ono što dobro ne razumeš, a još gore je ako ga kudiš.
Nemam ničemu novom da naučim svet. Istina i nenasilje stari su kao planine.
Ako svako uradi onoliko koliko je sposoban, narod neće propasti.
Pošao čovek berberinu da se podšiša i dotera brkove i bradu. Dok je berberin radio, započeli su zanimljiv razgovor. Pričali su o raznim temama i naposletku su počeli da pričaju i o Bogu. Berberin je rekao: „Ja ne verujem da Bog postoji.“ „Zašto to kažeš?“, upita ga mušterija.
Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.
Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:
Jednog lepog sunčanog dana školjka izađe na obalu mora, otvori se i stade se sunčati. Nedaleko od nje slete jedna šljuka. Spazivši otvorenu školjku kako se bezbrižno sunča, zalete se i zari kljun u njeno meso.
Živeo nekada neki car iz dinastije careva Senara, gospodar Plavog Sultanata. Pođe on jednom u drugu zemlju da bi tamo uništio neprijatelja i na tom putu ugleda derviša gde sedi i posmatra nešto u svojim rukama.
Kako je surov bio i bez osećaja
ko je prvi izumeo strašni mač!
Otad su u rodu ljudskom ubistva i bitke.
Otada kraći put vodi u strašnu smrt.
Ništa on, nesrećnik, nije bio kriv.
O moj Bože okrutnog li boja!
Dva čoveka otkrivam u sebi.
Jedan, ljubav gajeć prema Tebi,
vernom srcu pruža mi spokoja.
Drugi, srdit na rešenja Tvoja,
na Tvoj zakon pobunio sve bi.
Konj zelenko rosnu travu pase,
za čas pase, za dva prisluškuje
gde devojka svoju majku moli:
Ja nisam niko! Ko ste vi?
Da nisi - niko - i ti?