
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Budite milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan. I ne sudite, pa vam se neće suditi; i ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Opraštajte i biće vam oprošteno; dajite i daće vam se.
Iz Besede na Gori
Život bez radosti je kao dugo putovanje bez gostionice.
Kad govoriš o svom neprijatelju, ne zaboravi da bi mu jednog dana mogao postati prijatelj.
Ko živi u dobru a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
Ako zlo neće od tebe, a ti beži od njega.
Pravo na izražavanje mišljenja značajno je jedino ako smo u stanju da imamo vlastito mišljenje.
Ljudi ne samo da su skloni da zaboravljaju dobročinstva koja su im učinjena, nego čak i mrze one kojima moraju za njih biti zahvalni.
Dok čovek traga za mudrošću, dotle je i mudrac. Čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, postaje budala.
Zapazio sam da me ljudi slušaju samo kada govorim o nedelima.
Uvek sam smatrao da je religija nešto što je potpuno između našeg Boga i naše savesti, za šta smo odgovorni Njemu, a ne sveštenicima. Nikad nisam pričao o svojoj veri, niti sam ispitivao tuđu. Nikad nisam pokušao da preobratim nikog, niti sam poželeo da promenim veru nekog drugog. Uvek sam prosuđivao veru drugih po njihovim životima, jer se naša vera mora razumeti iz naših života, a ne iz naših reči. Istim merilom svet treba da sudi i meni.

Starac nosaše breme drva. Vesma utruđen, zbaci breme, govoreći: „He, prokleta smrti, gdi si ti te ne dođeš da me uzmeš s ovoga sveta, da se ne mučim.“

Jednom kralj zamoli jednog svog veoma dragog prijatelja da ga prati. Kralj mu reče: „Pošao bih u dugu šetnju. Pođi sa mnom. Idemo na izlet da uživamo“. Prijatelj rado prihvati poziv, pa obojica pođoše u šetnju. Usput videše nekog čoveka kako hoda dvadesetak metara ispred njih. Kralj reče svom prijatelju: „Ti sve znaš. Imam puno poverenje u tebe. Možeš li da mi kažeš čime se ovaj čovek bavi?“

Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

I dušu vam valja
ko luk svoj napinjati!
Pazte da odveć kratka
strijela vaša ne bude.

Sve to ne zavisi od mene.
Setim se kako beše lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.
I, vidiš, to, uteši me.

Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.

U ono doba mladog ljeta, kada
pod Vodenjakom sunce grije vlasi
i vidno već duljina noći pada,

Uz plavet rešetke, prelja savijena.
Vrtom raspevanim trepti stablo svako;
Nju zaneo zuk je staroga vretena.