Aforizmi

Stories.razno.frontpage.intro1 Smallnsp 317

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.

Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo

Talmud

Downloaded.ptice 1 Smallnsp 317

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu
.

Viljem Blejk

Stories.razno.frontpage.lasta Mnsp 317

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.

Ričard Bah

Downloaded.makovi 1 Malinsp 317

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.

Gete

Stories.razno.frontpage.vece Drvo 2nsp 317

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.

Artur Šopenhauer

Stari mudraci

Ma kada umro, čovek koji je činio dobra dela kad god je mogao, ne može se potužiti da nije dugo živeo.
 

Ciceron

Bolje je upaliti i jednu malu svetiljku nego proklinjati tamu.

Konfucije (2)

Karakter je čoveku sudbina.

Heraklit

Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.

Tacit

Koga okruži plamen ljubomore, taj je strelu na samog sebe okrenuo.

Zaratustra

Savremena mudrost

Remek-delo je dete koje uvek krste tek posle očeve smrti.

Robert Luis Stivenson

Po prirodi nemamo mane koje ne bi mogle da postanu vrline, niti vrline koje ne bi mogle da postanu mane.

Gete (4)

Poštovati ličnost u drugome, znači poštovati samog sebe.

 

Emanuel Kant

Bog ne gleda na to koliko radimo, već na to koliko volimo da to radimo.
 

Majka Tereza (2)

Samo deca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.

Duško Radović (5)

Priče, parabole, anegdote

Stories.price.19nsp 433

Starac nosaše breme drva. Vesma utruđen, zbaci breme, govoreći: „He, prokleta smrti, gdi si ti te ne dođeš da me uzmeš s ovoga sveta, da se ne mučim.“

Starac i smrt

Stories.price.55nsp 433

U doba zaraćenih država, vladar države Vei, prema dogovoru sa vladarom države Cao, trebalo je da pošalje svoga sina u državu Cao kao zalog za mir. Odlučio je da sa sinom posalje čoveka kome je najviše verovao. Bio je to Pang Zong.

Tri čoveka mogu i tigra da stvore

Stories.price.13nsp 433

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Kako je u Atini

Stories.price.Serija 6 9nsp 433

Jednom kralj zamoli jednog svog veoma dragog prijatelja da ga prati. Kralj mu reče: „Pošao bih u dugu šetnju. Pođi sa mnom. Idemo na izlet da uživamo“. Prijatelj rado prihvati poziv, pa obojica pođoše u šetnju. Usput videše nekog čoveka kako hoda dvadesetak metara ispred njih. Kralj reče svom prijatelju: „Ti sve znaš. Imam puno poverenje u tebe. Možeš li da mi kažeš čime se ovaj čovek bavi?“

Kraljev prijatelj postaje prvi ministar

Stories.price.serija 4 8nsp 433

Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelji ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže.

 

Poruka istrajnosti

Na krilima poezije

Stories.poezija.serija 6 12nsp 434

Ako možeš da sačuvaš razum, kada ga oko tebe
Gube i osuđuju te,
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe, kad sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju.
Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž.
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji
I da ne izgledaš, u očima sveta suviše dobar,
Ni tvoje reči suviše mudre.

Ako

Stories.poezija.92nsp 434

S onu stranu govora i uma,
U reku večno blistave svetlosti
Moje srca zaranja...

Reka svetlosti

Stories.poezija.88nsp 434

Kako kada na praznik da polje vidi
Izlazi ratar, izjutra, posle vrele
Noći iz koje munje osvežavajuće
Padahu stalno, a daljinom još tutnji grom,
Među obale svoje opet ulazi reka,
Svežinom tle se zeleni...

Kao kada na praznik...

Stories.poezija.26 Serija 4nsp 434

Oblaci nebeski, večni putnici,
stepom azurnom, u lancu bisernu
plovite, ko ja izgnanici,
s voljenog severa u zemlju južnu.

Oblaci

Stories.poezija.pesma 1nsp 434

Kad dečak bejah
   Spasavao me je često jedan bog
       Od vike i šiba ljudi.
           Tad igrah se bezbedno i dobro
               Sa cvetovima u gaju
                   I lahori nebeski igrahu se sa mnom.

 

Kad dečak bejah