
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Laž je kao grudva snega, što je duže valjamo, postaje sve veća.
Dve stvari čovek mora da nauči da trpi ako hoće da mu život ne bude nesnosan, a to su loše vreme i ljudska nepravda.
Koga okruži plamen ljubomore, taj je strelu na samog sebe okrenuo.
Treba više brinuti o duši nego o telu; savršenost duše popravlja slabost tela.
Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.
Kada si u dilemi, reci istinu.
U državi u kojoj veći deo građana dangubi ne mogu se rađati značajna dela.
Voliš li život? Onda nemoj traćiti vreme, jer od njega je sastavljen život.
Visoka kultura je kao piramida: može stajati samo na širokoj osnovi zdrave i snažne osrednjosti.
Naučnici se trude da nemoguće učine mogućim. Političari, međutim, često nastoje da moguće učine nemogućim.

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Bio jednom jedan čovek koji se vraćao kući sa pijace sa svojom kamilom, i pošto mu je dan dobro prošao, on odluči da se zaustavi u džamiji usput i da se zahvali Bogu.
nsp-433.jpg)
Nekada davno živeo jedan čovek po imenu Čeng Šan. Uobražavao je da je jako mudar. S velikom mukom uštedeo je petnaest kilograma srebrnog novca. Bio je presrećan ali i strašno zabrinut, mislio je: "Moram odmah da sakrijem pare. Može se desiti da naiđe neki lopov i da ih ukrade. Šta bih onda?"

Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.

Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu. Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe koju je tamo kupio od lokalnih ribara pa ih je upitao koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu. "Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari. "A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?" Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove porodice. "Pa šta radite sa tolikim slobodnim vremenom?"

Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Sa trubama i bubnjevima, evo ja dolazim sa snažnom muzikom;
ja ne udaram marševe samo priznatim pobednicima,
ja ih udaram i pobeđenim i pobijenim.

Čemu lepota i šta znače
slava, bogatstvo, te palače,
kad Smrt nam stoji u zaleđu,
jer ona ima brojne pomagače,
jer ona svojom šakom tače
sve što nam osta u nasleđu?

Oh, ponižena, sveta poezijo!
Kako li gaze tvoje dostojanstvo
glupani, i to onda baš kad žele
ponajviše da te u visine dignu.

Netko beše Strahiniću Bane!
Bješe bane u malenoj Banjskoj,
u malenoj Banjskoj kraj Kosova,
da takoga ne ima sokola.