Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Život bez radosti je kao dugo putovanje bez gostionice.
Najbolje piće na svetu je kad čovek ne pusti zlu reč koja mu je u ustima, nego je proguta.
Znam samo da ništa ne znam.
Mnogo vrlina treba da ima onaj ko nekoga optužuje.
Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.
Nauka, pravilno shvaćena, leči čoveka od njegove oholosti. Ona mu, naime, pokazuje njegove granice.
Da li želiš da uvek budeš srećan? Onda odustani od borbe za negativno i nauči prelepo umeće ohrabrivanja sebe.
Dosad još nije bilo dobrog rata, a lošeg mira.
Zlo je da hvališ ono što dobro ne razumeš, a još gore je ako ga kudiš.
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, retko za ono što prećutiš.
Francuska filmska ekipa živjela je nekoliko mjeseci sa udaljenim plemenom u Australiji i proučavala je njihov život. Jednog dana na red je došao i fudbal…. Učili su ih kako se igra lopta i snimali. Prvo su donijeli dva mala gola i stavili ih na odgovarajuća mjesta, njih su rasporedili u dvije ekipe po pet, jednima obukli crvene, a drugima bijele dresove…
Stara Kineskinja je imala dve velike posude koje su visile na krajevima motke koju je nosila na ramenima. Jedna od posuda je imala pukotinu na sebi dok je druga bila savršena i uvek donosila celu količinu vode. Na kraju dugog puta između izvora i kuće, napukla posuda bi stigla polupuna. Ovo se dešavalo čitave dve godine: žena je donosila kući samo posudu i po vode.
Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:
Bio jednom jedan veliki, veliki, veliki pesnik drevne Indije po imenu Kalidasa. Kalidasa je živeo tokom vladavine dobrog, prijatnog, dobroćudnog i moćnog kralja po imenu Vikramaditja. Da bi podstakao inspirativne, prosvetljujuće i božanske aktivnosti na svom dvoru, Vikramaditja je naimenovao devet izuzetnih figura koji su bili poznati kao navaratna, devet dragulja. To su bili izuzetni poznavaoci raznih oblasti, kao npr. medicine, astronomije, slikarstva i sl. Kalidasa je bio jedan od tih devet dragulja. Bio je asthana kavi, kraljevski dvorski pesnik.
Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:
U zle dane dođe pesnik
bolje dane da sagleda.
Sanjanog je sveta vesnik;
ovde stoji, drugde gleda.
Netko beše Strahiniću Bane!
Bješe bane u malenoj Banjskoj,
u malenoj Banjskoj kraj Kosova,
da takoga ne ima sokola.
Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko...
…Skupiše se na livadi
Sa oružjem, bojnom spremom,
Išarani ratnom bojom,
Neki kao list ujesen,
Neki kao rano nebo,
Divlje motre jedni druge;
Na licu im oštar prkos,
U srcima bes iskonski,
Od predaka nasleđena
Mržnja, žudnja za osvetom.
Smiluj se i udeli gutljaj vode jutarnjim pticama,
pomisli uvek da one na to imaju više prava nego ljudi: