
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Telesna lepota ima nečeg životinjskog ako je bez duha.
Ne govori o svom uspehu pred osobom koja nije uspela.
Kriviti druge zbog naših nevolja, znak je neznanja; kriviti sebe, početak uviđanja; ne kriviti ni sebe ni druge, znak je mudrosti.
Nije važno koliko knjiga ima, već koliko dobrih.
Laž je kao grudva snega, što je duže valjamo, postaje sve veća.
Ako svako uradi onoliko koliko je sposoban, narod neće propasti.
Iskustvo uvek pokazuje da svaki čovek koji u rukama ima moć, ima sklonost da je zloupotrebi. On ide u tome onoliko daleko dok mu se ne postave granice.
Ljudi ne samo da su skloni da zaboravljaju dobročinstva koja su im učinjena, nego čak i mrze one kojima moraju za njih biti zahvalni.
Ko dobro čini, od njega se još više dobra očekuje.

Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.

Pripoveda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilajet, gdje se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobile da bi ih kobile iz one pomrčine izvele.

Telo i duša su hteli da se izmere - ko je teži. Seli su na dva blistava tasa neke vage velikih mogućnosti. Jedanput je telo išlo naviše, drugi put duša.

U doba zaraćenih država, vladar države Vei, prema dogovoru sa vladarom države Cao, trebalo je da pošalje svoga sina u državu Cao kao zalog za mir. Odlučio je da sa sinom posalje čoveka kome je najviše verovao. Bio je to Pang Zong.

Bogati i naduveni Betovenov brat poslao je kompozitoru novogodišnju čestitku. Na kraju se potpisao: "Johan van Betoven, vlasnik imanja".

Uz plavet rešetke, prelja savijena.
Vrtom raspevanim trepti stablo svako;
Nju zaneo zuk je staroga vretena.

Kako je surov bio i bez osećaja
ko je prvi izumeo strašni mač!
Otad su u rodu ljudskom ubistva i bitke.
Otada kraći put vodi u strašnu smrt.
Ništa on, nesrećnik, nije bio kriv.
nsp-434.jpg)
Nada postoji, zato ja postojim.
Bezbrojna osujećenja nisu me zastrašila.

Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.

Ne preobraćaj.
Pusti ga da ide njegovim putem.
Ne daj se preobratiti.
Ti moraš da ideš svojim putem.