
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Kao što je strast glas tela, tako je savest glas duše.
Ako je priroda snažnija od obrazovanja, čovek postaje priprost. Ako je obrazovanje snažnije od prirode, čovek postaje dobar činovnik. Ako između prirode i obrazovanja postoji ravnoteža, pojavljuje se mudrac.
Vreme je veliki učitelj. Njegova nezgodna strana je u tome što ubija svoje učenike.
Koga okruži plamen ljubomore, taj je strelu na samog sebe okrenuo.
Kad govoriš o svom neprijatelju, ne zaboravi da bi mu jednog dana mogao postati prijatelj.
Današnji naučnici misle duboko, umesto da misle jasno. Čovek mora da bude mentalno zdrav da bi mislio jasno; za razliku od toga, neko može da misli duboko, a da bude potpuno lud.
Kada bi ljudi govorili samo ono što znaju i u šta se razumeju, oni gotovo ne bi ni govorili.
Opšte mišljenje nije najmerodavnije.
Iskustvo uvek pokazuje da svaki čovek koji u rukama ima moć, ima sklonost da je zloupotrebi. On ide u tome onoliko daleko dok mu se ne postave granice.
U miru je postignuto mnogo više pobeda nego u ratu, ali one se ne obeležavaju spomenicima.

Bio jednom jedan stari isposnik i živeo je u šumi samo u društvu ptice, koja se zove ševa. Jednoga dana dođoše mu dva izaslanika i pozvaše ga da pođe sa njima u zamak njihovog gospodara, koji je ležao teško bolestan.

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Vladar She je toliko voleo zmajeve da je naredio da mu svuda po kući naslikaju i uklešu zmajeve. Kada je pravi zmaj na nebu čuo za to, sleteo je na zemlju i proturio svoju glavu kroz vrata njegove kuće, a rep kroz jedan od prozora.

Bio jednom jedan veliki, veliki, veliki pesnik drevne Indije po imenu Kalidasa. Kalidasa je živeo tokom vladavine dobrog, prijatnog, dobroćudnog i moćnog kralja po imenu Vikramaditja. Da bi podstakao inspirativne, prosvetljujuće i božanske aktivnosti na svom dvoru, Vikramaditja je naimenovao devet izuzetnih figura koji su bili poznati kao navaratna, devet dragulja. To su bili izuzetni poznavaoci raznih oblasti, kao npr. medicine, astronomije, slikarstva i sl. Kalidasa je bio jedan od tih devet dragulja. Bio je asthana kavi, kraljevski dvorski pesnik.

Jedan čovek posumnja da mu je izgubljenu sekiru ukrao komšijin sin. Posmatrao je momka kako hoda - baš kao lopov. Posmatrao mu je izraz lica - isti lopov. Posmatrao ga je kako govori - pravi lopov.

Kako je surov bio i bez osećaja
ko je prvi izumeo strašni mač!
Otad su u rodu ljudskom ubistva i bitke.
Otada kraći put vodi u strašnu smrt.
Ništa on, nesrećnik, nije bio kriv.

Devojče ovo, moj oče i majko moja Flakilo,
s ljupkim ustašcima, milo, svu radost poveravam vama,

Ja ću ustati sada i poći, i poći ću na Inisfri,
i staviti tamo manju kolibu od šiblja i od blata;
imaću devet brazdi pasulja, košnicu za med pčelinji,
i biću na livadi sam sred pčelinjeg jata.

Ti večno nevina, nevesto spokoja!
Odojče tišine i sporih časova,
navire poj lepši od naših stihova:
kakva bajka cvetna oko tvojeg boka
ovi u dolini Arkadije zlatne
bogove i smrtne ljude u isti mah?
Ljudi i bogovi ko su? Nepodatne
device te ko su? Beg, bitka žestoka?
Kakve su to frule? Kakav zanos plah?