
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Ako zlo neće od tebe, a ti beži od njega.
Treba više brinuti o duši nego o telu; savršenost duše popravlja slabost tela.
Sa onim ko je dobar, ja sam dobar, sa onim ko nije dobar, ja sam ipak dobar.
Kao što je strast glas tela, tako je savest glas duše.
Ne zaboravljaj svoje neuspehe u času uspeha.
Uverenja su često najopakiji neprijatelji istine.
Mi ne možemo da izmenimo okolnosti, ali lako možemo da prestanemo da brinemo zbog onog što je neizbežno.
Znamo šta jesmo, ali ne znamo šta možemo biti.
Kada mrzimo naše neprijatelje, dajemo im veliku moć nad našim životom: moć nad našim snom, našim apetitom, našim zdravljem i našim duševnim mirom.
Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

Nan-in, japanski učitelj zena u periodu Meiđi (1868-1912), primio je jednom jednog profesora univerziteta koji mu je došao da se raspita o zenu. Nan-in je poslužio čaj.

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Jednom davno živeo je u podnožju planine siromašni seljak sa svojom starom majkom, udovicom. Imali su komad zemlje koji ih je hranio i živeli su skromno, mirno i srećno. Njihovom provincijom Šining vladao je tiranin koji je, iako je bio ratnik, kukavički zazirao od svega što je bilo povezano sa opadanjem zdravlja i snage. To ga je navelo da izda surov ukaz.

Stara Kineskinja je imala dve velike posude koje su visile na krajevima motke koju je nosila na ramenima. Jedna od posuda je imala pukotinu na sebi dok je druga bila savršena i uvek donosila celu količinu vode. Na kraju dugog puta između izvora i kuće, napukla posuda bi stigla polupuna. Ovo se dešavalo čitave dve godine: žena je donosila kući samo posudu i po vode.

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Snom je čovjek uspavan teškijem,
U kom vidi strašna priviđenja,
I jedva se opredjelit može
Da mu biće u njima ne spada.
On pomisli da je neke pute
Od sna ovog osvobodio se
Ah, njegove prevarne nadežde!

Uz plavet rešetke, prelja savijena.
Vrtom raspevanim trepti stablo svako;
Nju zaneo zuk je staroga vretena.

Manja od najmanjeg,
Veća od najvećeg,
Duša živi
U tajnom srcu čoveka.
(Kata upanišada)

“Nada” je jedna pernata stvar –
što se smestila pod dušin svod –
i peva nekakvu pesmu bez teksta –
i nikad ne prestaje – šta god –