
Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Deo leka nalazi se u želji da se izlečimo.
Seneka
Mnogo vrlina treba da ima onaj ko nekoga optužuje.
Dve stvari čovek mora da nauči da trpi ako hoće da mu život ne bude nesnosan, a to su loše vreme i ljudska nepravda.
Karakter je čoveku sudbina.
Mari šta drugi misle, pa ćeš zauvek ostati njihov zatočenik.
Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.
Čim se dvojica ne trpe, onaj drugi mora biti izdajnik otadžbine.
Ljudi su samo onda smešni kada se prave ili žele da budu ono što nisu.
Ni u šta se toliko ne veruje kao u ono što se najmanje zna.
Nešto uvek izgleda nemoguće, dok se ne uradi.
Onaj koji se odluči da čini dobro ne treba da očekuje da će mu ljudi zbog toga sklanjati kamenje sa puta, već mora da bude spreman na sudbinu da će mu još koji kamen navaliti na put.

Jednom jahao paša sa pratnjom kroz polje. Najednom on ugleda kako neki nemoćan starac sadi maslinovo drvo. Paša se začudi, dojaha do starca, pa ga upita:

Bila dva brata zajedno u kući, pa jedan sve radio, a drugi jednako besposličio i gotovo jeo i pio. I Bog im da te steku u svačemu: u govedima, u konjima, u ovcama, u svinjama, u čelama i u svemu drugome. Onaj koji je radio jednom pomisli u sebi: “Što bih ja i za ovog lenjivca radio? Bolje da se odelim, pa da za sebe radim, a njemu što drago!”

Za vreme dinastije Tang živeo je i bio veoma poznat pesnik po imenu Cao Gu. Jedan drugi pesnik koji se zvao Čang Cjen, divio mu se i mnogo voleo njegovu poeziju. Kada je Čang Cjen čuo da Cao Gu dolazi u njegov grad, poželeo je da ga vidi i čuje neku od njegovih novih pesama.

Bio jednom jedan čamdžija koji beše veoma, veoma dobar. Svakoga dana je svojim čamcem prevozio putnike preko reke. Svi su ga voleli i svi su uživali dok su se njegovim čamcem prevozili sa jedne obale na drugu.
Jednog dana, jedan mladić priđe čamdžiji i reče: „Voleo bih da postanem tvoj učenik. Hteo bih da od tebe naučim veštine koje su potrebne da se bude čamdžija. Ti si veoma dobar, pa da li bi me, molim te, poučio?“

Jednog Sokratovog učenika i kasnijeg učitelja filozofije, Antistena iz Atine, neko htede da obraduje i reče mu:
- Ljudi te veoma hvale.

Čekaj i vidi.
Privremena praznina
Neotkrivanja
Odgovora života
Ne može potrajati...

Ej, kako brzo izmiču nam leta,
Nevinost njihov ne zadrža tok,
glavu od belog ne sačuva cveta,
ni da se produži ljute smrti rok...

Sredo svih sreda, jezgru od jezgra,
bademe u svom ovalu osladio,
sve je ovde i do sviju zvezda
meso tvoga ploda: zdravo bio.

Ne preobraćaj.
Pusti ga da ide njegovim putem.
Ne daj se preobratiti.
Ti moraš da ideš svojim putem.

Kako kada na praznik da polje vidi
Izlazi ratar, izjutra, posle vrele
Noći iz koje munje osvežavajuće
Padahu stalno, a daljinom još tutnji grom,
Među obale svoje opet ulazi reka,
Svežinom tle se zeleni...