
Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu.
Mi ih vidimo onakve kakvi mi jesmo
Talmud

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije
Ko živi u dobru a traži bolje, neka se ne žali kad ga snađe gore.
Ne zaboravljaj svoje neuspehe u času uspeha.
Bolje je upaliti i jednu malu svetiljku nego proklinjati tamu.
Kad bi svi znali šta jedni o drugima govore, na svetu ne bi bilo ni četvoro prijatelja.
Ma kada umro, čovek koji je činio dobra dela kad god je mogao, ne može se potužiti da nije dugo živeo.
Čovek može biti miran i zadovoljan samo onda ako ne postavi sebi kao cilj nešto spoljašnje, nego ako mu je cilj izvršenje volje Onoga koji ga je poslao.
U državi u kojoj veći deo građana dangubi ne mogu se rađati značajna dela.
Ljudi se žale da je život kratak, a neki se svojski zalažu da ga takvim i učine.
Dobre i plemenite obično mnogo mrze jer su redovno iskreni i nazivaju stvari njihovim pravim imenom.
Oni koji govore da pomoću novca mogu sve postići, u stanju su da za novac sve učine.

Medved se hvalio da je on dobre naravi, zato što on nikakvu životinju mrtvu ne jede.
Na to mu majmun odgovori: „Ako oćeš ti da si dobar, u žive ti ne diraj, a s mrtvima čini što ti je drago“.
Dositej Obradović

Bio jednom jedan veliki, veliki, veliki pesnik drevne Indije po imenu Kalidasa. Kalidasa je živeo tokom vladavine dobrog, prijatnog, dobroćudnog i moćnog kralja po imenu Vikramaditja. Da bi podstakao inspirativne, prosvetljujuće i božanske aktivnosti na svom dvoru, Vikramaditja je naimenovao devet izuzetnih figura koji su bili poznati kao navaratna, devet dragulja. To su bili izuzetni poznavaoci raznih oblasti, kao npr. medicine, astronomije, slikarstva i sl. Kalidasa je bio jedan od tih devet dragulja. Bio je asthana kavi, kraljevski dvorski pesnik.

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Stara Kineskinja je imala dve velike posude koje su visile na krajevima motke koju je nosila na ramenima. Jedna od posuda je imala pukotinu na sebi dok je druga bila savršena i uvek donosila celu količinu vode. Na kraju dugog puta između izvora i kuće, napukla posuda bi stigla polupuna. Ovo se dešavalo čitave dve godine: žena je donosila kući samo posudu i po vode.

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Devojče ovo, moj oče i majko moja Flakilo,
s ljupkim ustašcima, milo, svu radost poveravam vama,

Majmunče pokušava da dohvati
Mesec u vodi.
I do smrti će nastojati.
A da pusti granu i bućne u vodu
Ceo svet bi mu se ukazao u
Blistavom sjaju.
Hakuin (18. vek)

I rastu deca, očiju dubokih,
i bezazlena porastu i mru,
i svi se ljudi kreću njinim putem.

Besmrtno Sopstvo je Sunce što sija na nebu,
Ono je povetarac koji duva kroz prostor,
Ono je vatra na žrtveniku
Ono je gost u kući;