Ostrvo na jezeru Inisfri

Ustaću i otići, otići na Inisfri,
i tamo kolibu dići od gline i pruća, znam;
gajiću leje pasulja, i košnice imaću tri,
i živeću srećan i sam.

Tamo ću imati mira, jer sporo rominja mir,
kaplje sa velova jutra u cvrčkom raspevan žbun;
tamo je blistava ponoć, podne uz purpurni vir,
a sumrak lepršanja pun.

Ustaću i otići, jer stalno čarobni šum
pljuskanja jezerske vode slušam za jave i sna;
taj šum, dok pločnike gazim i sivi prašnjavi drum,
srce mog srca zna.

V. B. Jejts (1865-1939)