
Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Svi ljudi ne mogu biti bogati i značajni,
ali svi mogu biti dobri.
Konfucije

Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk
Ako nestane pravde, šta su drugo onda kraljevstva nego velika razbojstva?
Znam samo da ništa ne znam.
Ako hoćemo da nas svet voli, moramo i mi voleti svet.
Niko nije slučajno dobar, vrlini se čovek mora naučiti.
Mnogo vrlina treba da ima onaj ko nekoga optužuje.
Ono što nam najviše nedostaje u životu - to je neko ko bi nas prisiljavao da činimo ono što možemo.
Žudnja za moći nema koren u snazi, nego u slabosti.
Ne plači i ne ljuti se, već nastoj da shvatiš.
Ono što moram da shvatim jeste koliko je beznačajna važnost svega što ja radim, a koliko je beskrajno važno da to radim.
Ko najsporije obećava, uvek najvernije ispunjava svoje obećanje.

Bila dva brata zajedno u kući, pa jedan sve radio, a drugi jednako besposličio i gotovo jeo i pio. I Bog im da te steku u svačemu: u govedima, u konjima, u ovcama, u svinjama, u čelama i u svemu drugome. Onaj koji je radio jednom pomisli u sebi: “Što bih ja i za ovog lenjivca radio? Bolje da se odelim, pa da za sebe radim, a njemu što drago!”

Dok je Bopdep bio mlad, išao u školu i učio sanskrit, bio je najgori učenik. Ništa mu nije polazilo za rukom. Njegovi roditelji su ga nemilosrdno grdili, a njegovi učitelji ga mlatili na mrtvo ime, ali ništa nije donelo nikakvog dobra. Na kraju su njegovi učitelji odustali i izbacili ga iz škole. Bopdeb je bio tako glup da ni njegovi roditelji nisu hteli da ga zadrže.

Jedan šeih, po imenu Ismain Ali, imao je ženu i inoču. Sa ženom je imao dva sina, a sa inočom jednog i taj je bio najmlađi. Šeih je bio vrlo bogat čovek. Gledajući kako se u mnogim porodicama dešava da sinovi lako i brzo straće nasleđenu očevinu, šeih reče samom sebi:
- Ja ću svojim sinovima dati priliku da se naviknu na imovinu i zarana nauče kako njom valja rukovati.
Tako prizove sva tri sina i reče im:

Vladika iz grada Arhangelska putovao je brodom u Solovecki. Tim istim brodom putovali su bogomoljci Božjim ugodnicima. Vetar je bio povoljan, vreme vedro, nigde nije bilo talasa. Bogomoljci – od kojih su neki ležali, neki jeli, neki sedeli u grupicama – razgovarali su jedan s drugim. I vladika je izašao na palubu, šetao je tamo-amo po mostu. Dođe vladika do pramca, vidi, okupila se grupica ljudi. Omanji čovek pokazivao je rukom nešto prema moru i govorio, a ljudi su slušali.

Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.

Kao mineral sam umro i biljka postao
Kao biljka sam umro, kao životinja vaskrsao.
Kao životinja sam umro i postah Čovek.
Zašto bih se plašio? Šta sam izgubio smrću?

Ti koji pročitaš moj kam,
možda si hodio do zvezda
i vratio se,
jer tam i neima ništa do ponovo ti sam.

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko...

Ja ću ustati sada i poći, i poći ću na Inisfri,
i staviti tamo manju kolibu od šiblja i od blata;
imaću devet brazdi pasulja, košnicu za med pčelinji,
i biću na livadi sam sred pčelinjeg jata.

Čemu lepota i šta znače
slava, bogatstvo, te palače,
kad Smrt nam stoji u zaleđu,
jer ona ima brojne pomagače,
jer ona svojom šakom tače
sve što nam osta u nasleđu?